robert belosevic / CROPIX
TOP 100 HRVATSKIH NOGOMETAŠA

NAJBOLJI PLAVI 9 SVIH VREMENA, STROJ ZA GOLOVE Genijalac nesavitljive kičme kojeg je narod obožavao: 'Golgeter se ne može stvoriti, golgeter se rađa'

Piše: Anton SamovojskaObjavljeno: 15. travanj 2020. 23:41

Dražan Jerković (1936. - 2008.) često je znao govoriti:

- Golgeter se ne može stvoriti, golgeter se rađa.

Tom rečenicom Jerković je objašnjavao i svoj slučaj. Jerković je bio jedinstveni nogometaš. On je bio “čovjek-gol”. S njegovim se pogotkom uvijek moglo računati. Jerković je 1960. bio prvi strijelac prvog EP-a u Francuskoj. U dvije utakmice postigao je dva pogotka, što je uspjelo Heutteu, Ivanovu, Ponedeljniku i Galiću. Dvije godine potom, 1962. u Čileu, bio je prvi strijelac SP-a. Postigao je četiri pogotka baš kao i Garrincha, Vava, Albert, Ivanov i Sanchez. Nakon SP-a bio je nezadovoljan i kritičan:

Predstavljanje Nogometnog Leksikona.     Drazan Jerkovic. .    Snimio: Boris Arbanas
robert belosevic / ALL

- Da sam samo Urugvaju zabio sve što sam imao, bio bih dva gola ispred ostalih.

Jerković je s 300 pogodaka drugi na listi najboljih Dinamovih strijelaca svih vremena (prvi je Cvitanović s 304). No njegov je prosjek apsolutno najbolji. On je 300 pogodaka nanizao u 315 utakmica, zabijao je, dakle, gotovo pogodak (0,95) po utakmici. Po toj statistici Jerkoviću nitko nije ni blizu. Najbliži je Wölfl s prosjekom 0,85 po utakmici. Postoji, međutim, i druga Jerkovićeva statistika, bolja, koja govori kako je on postigao 322 pogotka u 315 utakmica (1,02 po utakmici!). No koja god statistika bila točna, obje su fantastične.

Golman? Ne, centarfor!

Dražan Jerković

Dražan Jerković rođen je u Šibeniku, rano djetinjstvo proveo je u Zdenčini pokraj Jastrebarskog, a onda je stigao u Zagreb. Pozornost na Jerkovićev nogometni dar prvi je svrnuo Branko Šupe, sudac Okružnog i Privrednog suda, koji je Zagrebom širio glas:

- Dođite u maksimirsku Željezničku koloniju i na Kažotićevu trgu vidjet ćete dečka koji će postići veliku karijeru.

Jerković je s 14 godina stigao u Dinamo. Stasitoga klinca Modrima je preporučio Arneri, negdašnji odlični Dinamov vratar. Kad je Mirko Kokotović prvi put vidio Jerkovića, zaključio je:

- Mali je dobar za golmana. Međutim. Jerković je skupio hrabrost i odgovorio:

- Ja nisam golman, ja sam centarfor.

Iako je Jerković, kojega je u prvu Dinamovu momčad pogurnuo Oskar Jazbinšek, već 1958. bio napadač svjetske klase, on je debitirao u reprezentaciji Jugoslavije tek 11. svibnja 1960. u utakmici s Engleskom (3:3) na Wembleyju. Za Jugoslaviju je odigrao 21 utakmicu i postigao 11 pogodaka.

Zagreb, 151208.

U Plavom salonu na stadionu Dinama u Maksimiru danas je odrzana komemoracija za preminulog nogometnog velikana Drazana Jerkovica. Na komemoraciji su nazocili mnogi nogometasi i nogometni djelatnici. 

Na slici Slaven Zambata.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Ronald Gorsic / CROPIX / CROPIX

Jerković je bio velika zvijezda. On je prije pola stoljeća bio popularan kao Beckham ili Neymar danas. Postao je zvijezda, jer je bio lider, jer je zabijao fenomenalne golove i jer je igrao u jedinstvenome klubu koji je imao jedinstvene navijače. Jerković je deset godina bio zaštitni znak Dinama. Nezamjenjivi Plavi 9 tri je godine, nažalost, morao pauzirati zbog ozljeda.

U sezoni 1961./62. bio je najbolji strijelac YU lige (16 pogodaka), a u 6 od 7 sezona koje je odigrao za Dinamo bio je najbolji strijelac momčadi. Naočiti Jerković, osobiti ljubimac Zagrepčanki, volio je dolaziti na plesnjak u Neboder. Na ulazu bi znao kazati:

- Ako nutra nema barem deset cura s kojima sam bil, odmah izlazim.

Njegov je dolazak bio najavljivan. Kad je ulazio u Gradsku kavanu, ljudi bi ustajali i pljeskali.

Jerković je u juniorskim danima bio nenadmašni dribler. Ali ubrzo nakon što je ušao u prvu momčad, naletio je na problem. Bogdan Cuvaj, trener Modrih, Jerkoviću je zabranio dribling

- Nakon godinu dana začudio sam se, nisam više znao driblati. U godinu dana pod Cuvajem izgubio sam dribling.

Jerkovićev je nadimak bio Suhi, jer je bio izrazito mršav. No u Dinamu su mu nabacili i kile, pa je ostao i bez brzine. No, ostao je osjećaj za gol. Bio je lukav; držali su ga rukama i nogama, no ništa nije pomagalo. On je trpao. Drugima je trebalo osam šansi za gol, on je iz jedne zabijao dva. Bio je rođeni strijelac, imao je osjećaj gdje će doći lopta. Jerkovićev specijalitet bile su škarice, najteži udarac u nogometu. Navijači su u Maksimir dolazili jer “Jerac bu potegnul škarice”. Kakve su to bile škarice, pripovijedao nam je Ivica Osim:

- Gledao sam u Maksimiru utakmicu Dinamo - Vojvodina. Jerković je u toj utakmici zabio gol škaricama s 19 metara. Nikada nisam vidio takav gol. Čudio sam se, pitao kako je to moguće. No bilo je moguće, čudo sam vidio vlastitim očima.

Izdala ga kralježnica

Jerković je 1965. označen kao “malo prevelik Hrvat”. On je, naime, u Beogradu, nakon što je Dinamo osvojio Kup u dvoboju s Budućnosti, kazao:

- Ponosno nosimo ovaj trofej u kolijevku jugoslavenskog nogometa, u naš dragi i voljeni Zagreb.

Ova rečenica, koja danas ne zvuči nimalo opasno, zasmetala je tadašnjem političkom establišmentu i on je otada promatran kao “heretik na kojega treba pripaziti”.

Jerković je iz D0inama otišao u Belgiju. Potpisao je bogati ugovor s Gentom. U Belgiji su Jerkovića dočekali kao kralja strijelaca. On je u uvodnim utakmicama oduševio poslodavce, ali ozbiljno načeta Jerkovićeva kralješnica nije izdržala. Bol je bila tolika jaka da je morao raskinuti ugovor. Već s 30 godina zaključio je igračku karijeru i vratio se u Zagreb.

Jerković nije volio trenirati. Kad je krenulo pripremno razdoblje, kad su počela trčanja, njega je redovito nešto “zaboljelo”. No kao trener bio je drukčiji. Imao je bič u ruci. Trenerski posao učio je uz Zebeca, potom i Ivicu Horvata. Logično, postao je trener Dinama. Vodio je Modre u sezoni 1971./72. U prvenstvu je Dinamo “šepao”, ali u Kupu je dospio do finalnoga ogleda s Hajdukom. Nakon poraza (1:2) žestoko je napao suca Marijana Rauša i bio je kažnjen s godinu dana zabrane rada. Jerković se žalio, ali žalba nije bila usvojena, jer nije htio povući izjavu. Dinamo je tada doveo Bobeka, a Jerkoviću je nudio kompromis koji je on beskompromisno odbio. Nikad više nije zakoračio u Maksimir. Zvali su ga mnogo puta, a on je odgovarao:

- Zovu me zbog sebe, a ne zbog mene. Zbog takvih ne bum svinul kičmu ili klimal.

Jerković je bio jedinstven izbornički slučaj. On je vrlo vjerojatno jedini izbornik u svijetu koji je pobijedio u svim utakmicama koje je vodio. Jerković je jednom, 1979. godine, vodio Jugoslaviju u dvoboju s Grčkom u Balkanskom kupu. Bilo je 3:1. Jerković je bio prvi hrvatski izbornik. Hrvatsku je vodio od 1. rujna 1990. do 24. lipnja 1992. Hrvatska je pod Jerkovićem odigrala tri utakmice i zabilježila tri pobjede. Vodio je Hrvatsku 1990. u povijesnom dvoboju sa SAD-om 2:1.

"To je bio najbitniji događaj u mome životu. Da mi se samo to dogodilo, moj bi život bio potpun”, kazao nam je.

Potom je pobijedio Rumunjsku 2:0, Sloveniju 1:0 i tad je podnio ostavku iz principijelnih razloga. Držao je, naime, da nije korektno da istodobno bude direktor Zagreba i hrvatski izbornik. Naravno, ostavku su jedva dočekali.

Na Otoku bi bio Sir

Jerković je bio čvrst, principijelan, uspravan i beskrajno moralan. On nije htio biti maneken nijedne politike. Mrzio je politikantstvo, dodvorice, ulizice i puzavce. Da je živio u Engleskoj, bio bi Sir. U Hrvatskoj je bio samo Dražan Jerković. Da je htio, Jerkovićeva sudba bila bi drukčija. Dr. Franjo Tuđman volio je Jerkovića. Da je Jerković došao u Predsjedničke dvore, bio bi izbornik “do smrti”. No Jerković nije htio poći, jer je imao “karakternu manu”.

Osobni karton

Rođen 6. kolovoza 1936. u Šibeniku

Preminuo 9. prosinca 2008. u Zagrebu

Igračka karijera

Dinamo Zagreb (1954.-1965.; 179 utakmica, 128 golova); Gent (1965.; 3 utakmice, 1 gol)

Reprezentacija Hrvatske (1956.; 1 utakmica, 0 golova)

Reprezentacija Jugoslavije (1960.-1964.; 21 utakmica, 11 golova)

Trofeji

Srebrna medalja na Europskom prvenstvu 1960., 1 prvenstvo Jugoslavije (1958.), 2 Kupa Jugoslavije (1960., 1965.)

Linker
19. studeni 2024 04:02