Lovren uoči derbija: 'Samo da dobijemo te Francuze, inače će me ubiti od zafrkancije!'

Prati, naravno da prati. Rukomet je iznimno voljen u sportskom okruženju, pa tako i nogometnom...

- Zadužili su nas svih ovih godina svojim uspjesima i najmanje što možemo je pratiti ih. Pogotovo kada igraju klasike, a to je upravo dvoboj s rukometnim Tricolorima. A i odgovaraju mi kasniji termini, nema treninga, a Elena (petomjesečna kćerkica) već spava - spremno odgovara Dejan Lovren, hrvatski nogometaš na privremenom radu u Francuskoj, uoči šlagera večeri.

Njegov Lyon nije rukometni grad, no, Experts su svejedno zvijezde mjeseca. Reprezentacija je voljena, “afera Karabatić” pala je u drugi plan, cijela država okrenuta je Zaragozi. U brojnim pričama i razgovorima danas stanuje - Hrvatska. Kako je danas biti Hrvat u Francuskoj?

- Dosad nije bilo okršaja, ali, jasno, od ponedjeljka navečer krenula je tipična zezancija, klasične provokacije. Oni su silno samouvjereni, napumpani tim našim ne baš najboljim međusobnim ogledima, pa odmah krene priča “nemate šanse”... Ja zasad šutim, čekam, vjerujem da će doći i mojih pet minuta.

A njegovih pet minuta, konkretno, znače sljedeće:

- Igraju odlično, baš ih je užitak gledati, djeluju gotovo savršeno. Samo, muči me malo ta Francuska, dosta smo se puta na njoj opekli. Ali svejedno vjerujem. Čvrsto vjerujem. Želim i sanjam da ih pobijedimo, pa da na trening u četvrtak stignem s golemim osmijehom preko lica. Samo bih se smješkao, šutio i uživao, znam da bi to bilo dovoljno. U suprotnom, znate što me čeka... ubit će me od zafrkancije, smlavit će me provokacijama, neću moći živjeti barem do kraja prvenstva - nasmijao se od srca.

Danas će otići na trening, vratiti se kući i u osami uz suprugu Anitu čvrsto stisnuti palčeve.

Derati se, na žalost, ne može. Elena, naime, spava...