IRH Dppi Via Afp
SN U MADRIDU

‘Viva Modrić, viva Croatia!‘; Bernabeu ovo nikad nije vidio, a svi koji nisu vjerovali u čudo brutalno su kažnjeni

‘Si, se puede!‘ Orilo se stadionom, masa nije prestajala bodriti Blancose na putu do slavlja.
Piše: Ivan VrankovečkiObjavljeno: 05. svibanj 2022. 20:16

Iz Madrida piše: Ivan Vrankovečki

Nezaboravna, nevjerojatna, čarobna? Ili neopisiva, vječna? Možda mitska?

Madrid je dan nakon, naočigled mamuran i krmeljav, utapajući churrose u vruću gustu čokoladu, trljao oči i vrtio nestvarne šokove koje je ugostio večer prije i tražio onu pravu, pogođenu riječ, kojom bi oslikao senzaciju koja ga je počastila. I nije je pronašao...

Nema je, nije još izrečena, svaka koja je u eteru djeluje nedostojna nogometnog trilera koji je u srijedu ponudio Realov dom.

- Bože, čemu smo mi to prisustvovali!?

Santiago Bernabeu strši u četvrti Chamartin već više od sedamdesetak godina, nagledao se virtuoza, goleadora, loptačkih horora, tresao se zbog ludih obrata, no teško je zamisliti da je ikad ranije imao ovakvu utakmicu. Utakmicu s najvećim ulogom, s najstrašnijim protivnikom i s praktično bezizlaznom situacijom, koja se na koncu pretvorila u trijumf vjere...

Madridu omraženi Pep Guardiola doveo je City u kraljevski grad s golom prednosti i dojmom koji je sugerirao Realovu podčinjenost, a još je k tome dobitnu poziciju ojačao Mahrezovom bravurom, pogurnuvši Los Blancose na rub eliminacije. Ponekom rijetkom nevjerniku nije trebalo dugo da zaglibi u depresiju i slomljen pohrli prema izlazu, no tribine su grmjele...

- Si se puede! Si se puede!

Jednom, dvaput, triput. Da, možete! Možete to okrenuti!

Vikali su svi, sve glasnije i glasnije, sve strasnije i uvjerljivije. Vremešnjaci koji vjerojatno još pamte Di Stefanov nogometni vic, poslovnjaci u Bossovim odijelima kojima je Real najveća strast, neki novi klinci u dresovima svojih bijelih idola...

- Si se puede! Si se puede!

image
DAX IMAGES Nurphoto Via Afp

Toliko su bili tvrdoglavi i uporni u tom kriku da je Realovim nogometašima bilo nemoguće dići ruke od svega i predati se sudbini. Imali su dužnost pokušati, iscijediti iz sebe sve što im je ostalo i izaći iz arene uzdignutog čela kako god skončali. Tribine su ih uvjerile da je moguće i - krenuli su.

Rodrygo za izjednačenje...

- Si se puede!

Rodrygo za produžetak i delirij...

- Si se puede!

Benzema za ludi obrat, ekstazu i - finale. Za nekontrolirane urlike i onih najhladnokrvnijih, za zagrljaje nepoznatih, za ponos najstrastvenijih, kojima taj gušt nikada ništa neće moći izblijediti...

- Asi, asi, asi, gana el Madrid!

Da, tako pobjeđuje Madrid! Okreće nemoguće, uzdiže iz ponora, surovo pokazujući razliku između velikog kluba, najvećeg kluba, i onog koji to bezuspješno pokušava biti. Kluba koji se ne boji naizgled neprohodne staze koji je pred njim, koji cilj kojemu stremi ne doživljava kao teret već kao jedva dočekani izazov, koji je za razliku od drugih posložio momčad s dobitničkom DNK-a, sposobnu u trenu kad su na stolu najviši ulozi i najpohotnije nagrade pronaći put do legende.

image
DAX IMAGES Nurphoto Via Afp

Masa na Bernabeuu u srijedu se time ponosila i više nego svim prethodnim arhiviranim pobjedama i zgrnutim trofejima, pa i ne čudi da su se ovacije razlijegale tribinama sve do ponoći. Svatko je htio upiti još jedan detalj večeri iz snova, ispjevati još poneki stih, okinuti još poneki selfie. Da, bila je to očito najveća noć koju je Bernabeu u svojoj povijesti doživio...

- Si, si, si, nas vamos a Paris!

Pariz je sljedeća i finalna postaja europske karavane, Liverpool zadnji i maksimalno respektabilni suparnik madridskih čarobnjaka. Tko ih se usudi otpisati, tko ima hrabrosti reći da i na Stade de Franceu nisu u stanju darivati magiju za povijest? Saint Denis je, uostalom, kraljevski grad...

Za Modrića i u fajt

Teško je precizno, svakome tko je okovan u hrvatskim granicama, spoznati Modrićev rejting na madridskom planetu. Nenametljiva osobnost, virtuozne partije, trofejni curriculum i desetljetna vjernost učinili su ga predmetom obožavanja bijele publike, koja je za Modrića gotovo spremna preskočiti ogradu kao u slučaju sukoba s Laporteom ili ga opčinjeno veličati kad je u sprinterskom dvoboju posramio De Bruynea.

Godi Modriću takav status, kome, uostalom, ne bi, gode mu i hrvatske zastave uočene u sektoru 205 na istoku Bernabeua, koje je s ponosom, uz osmijeh i stisnutu desnicu, pokazivao suigračima dok je u trijumfalnom krugu pozdravljao publiku koja se nije dala sa stadiona.

Novi ugovor, da ili ne? Nikome među navijačkim pukom to i nije tema, ali jest trajnost, no i ta priča ekspresno završava jednoglasnim stavom - nek' potpiše doživotno!

- Viva Modrić, viva Croacia! - odjekivalo je nakon utakmice kad bi razdragano kraljevsko navijačko mnoštvo ugledalo hrvatske boje. Potpuni trijumf...

Brutalna kazna sveznadarima

Ni Madrid nije cijepljen od negativnih sveznadara koji zbog manje gužve u metrou ili lakšeg bijega s parkinga zaključuju da je gotovo i kad nije gotovo. Nekad ih sudbina kazni, nekad ne, no u srijedu je više desetaka njih spoznalo svu brutalnost predviđanja nepredvidljivog - nogometa.

Procijenivši da happyenda ne može biti, požurili su, dakle, ti isti sa stadiona u času kad je City bio u plusu i zbog nekakvog minimalističnog komfora propustili najveći vrtuljak emocija kakav god život vodili mimo nogometa. Povratak zabranjen, natrag na stadion nemoguće im se bilo vratiti, pa su epski obrat Los Blancosa pratili na mobitelima ili osluškujući puls unutrašnjosti Bermabeua. Realov prolaz morao im je izliječiti jad, ali podsmijeh prijatelja i spoznaja čega su se uskratili zbog sitničavosti vječno će ih pratiti. I neka, zaslužili su, nogometni Bog je u srijedu doista dijelio prema zaslugama.

Linker
23. studeni 2024 20:27