Sjećamo ga se otprije dvije godine, bio je sasvim utučen. Sišao je iz lože za uglednike na salzburškom stadionu, nije uopće uživao.

- Znate kaj, mene je sram! Pričao sam Austrijancima kako je Dinamo dobar, kako će im biti teško, a oni nas rasturili. Svaki put kad su zabili, moji prijatelji, klupski čelnici Red Bulla, pogledali su prema meni, a ja se crvenim. Vidite, meni ovaj Dinamo nema smisla. Kaj, kupili su te neke strance, a opet niš... Red Bull ih razbije, na kraju su dobro prošli s tih 4:2. Kad već ne možeš kupiti prave strance, onda radi momčad od domaćih dečki, da bar imaš publike. Ovo je meni stvarno sramota.

Tako je zborio Otto Barić te večeri u Salzburgu, večeri u kojoj je Red Bull Modrima održao lekciju, što je najgore, čak i manju od one koja je uslijedila nešto kasnije u Maksimiru (1:5).

I Dinamo i Red Bull njegovi su klubovi, u kojima je ostavio traga, za koje navija. Ipak, kad kaže “mi” ili “naš”, uvijek misli na Dinamo, tu tajne nema. Veći dio njegove duše ipak je obojan modro. Mislili smo da će nas dočekati ushićeniji glas; kad se dva tvoja kluba bore za ulazak u Ligu prvaka, to bi trebao biti praznik, pravi lijek. Ono, ne možeš izgubiti. Međutim, Bariću je ždrijeb play-offa donio sasvim drugačije raspoloženje.

- Znate, uopće se ne radujem toj utakmici. Toliko sam prošli put bio razočaran da ne znam što bih očekivao i mislio ovaj put. Zvali su me već ljudi iz Salzburga, moji prijatelji iz kluba, kažu mi da imam osigurano mjesto u loži na uzvratu, da ću biti dva dana njihov gost. Ali ne znam bih li išao, nekako mi se ne ide.

Pa što ga je tako razočaralo, zar ne želi jedan od svoja dva kluba ispratiti u Ligu prvaka?
- Ne sviđa mi se ni to što se događa u Dinamu, a ni to u Salzburgu. Tamo je gazda odlučio preusmjeriti novac i igrače u Leipzig, ova momčad više nije tako dobra. Mislim, da se razumijemo, meni je to i logično, tamo je Bundesliga, pun stadion, jači suparnici. Ovdje u Salzburgu ipak je puno manje svega toga, glamura, publike pogotovo. Tako da danas je Red Bull puno slabiji nego što je bio.

Dobro, a u čemu je problem s Dinamom, Modri su ipak već deseti put zaredom u jednoj od skupina u Europi, ne može se to nazivati neuspjehom?
- Ma, gledam ja Dinamo, skoro sve ove utakmice sam pogledao, meni se to ništa ne sviđa.

Znači, slažete se s kritikama da Cico nije uspio napraviti igru i da tu nema previše pomaka?
- Ni najmanje ne mislim na Cicu, nema se njemu što zamjeriti. Pa kako da trener radi u takvim uvjetima, kad mu prije najvažnijih utakmica ode glavni igrač. Ja se samo mogu pitati zašto je prihvatio doći u takvoj situaciji kad znaš da ne možeš utjecati na takve stvari, a znaš isto tako da ćeš ti biti kriv ako nešto pođe po zlu. Uvijek trener ispašta kad su rezultati loši, bez obzira na to što ga nitko ništa ne pita oko slaganja momčadi. Kad je tako, onda je bespredmetno pričati o taktici i igri.

Istina je da je otišao Pjaca, no zadnjih dana su u Maksimiru zaustavili prodaju igrača do utakmica sa Salzburgom, Marko Rog primjerice neće dobiti ispisnicu prije nego završi play-off.

- Ha, dobro, lijepo. Ali to je kao da mi izvadiš srce i ostaviš mi samo pola jetre, kao, mogu preživjeti. Ne kažem ja da je lako zadržati igrača, možda se Pjacu nije moglo zadržati, sve je to meni jasno. Znam da je to velik novac, da trebaju milijuni i klubu i njemu, da su tu menadžeri, obitelj, pritisak... Nije taj dio uopće sporan, ja ne mogu shvatiti da Dinamo nikoga ne dovodi, ovoj momčadi trebaju sigurno dva-tri prava igrača. Pa ako se već piše i govori kako je klub financijski uspješan i bogat, onda je valjda logično da se nekoga dovede ako već ode najbolji igrač.

Krenuo je Dinamo sad u akciju, do utakmice s Red Bullom možda netko i dođe?
- Što to sad znači, možda je malo kasno za to. Kažem, ne vidim ja tu neku viziju, jasan plan. Nije problem prodati, treba dovesti pravog igrača.

Ali recimo da se Dinamo ipak promijenio u zadnje dvije godine što se momčadi tiče. Dobar dio igrača ostao je na okupu, više je domaćih igrača, po tome je Dinamo ipak, ajmo reći, više napredovao nego Red Bull?

- Iskreno, to će biti susret dviju drugorazrednih europskih momčadi, to je prava istina. Slažem se da je Red Bull slabiji nego tada i to možda 30 do 40 posto, Dinamo je, ajde, malo napredovao, za recimo 10 posto. I sad je to al pari dvoboj, 50:50. OK, jedna od tih momčadi igrat će u Ligi prvaka, međutim, put kojim idu i Red Bull i Dinamo ne sviđa mi se. U pravu ste kad kažete da je Dinamo ostao na okupu, da ima dosta mladih igrača, ali što vrijedi kad tu nema napretka. Što vrijedi što je Pjaca bio tu dvije godine kad je otišao baš sad kad je postao najvažniji igrač, što vrijedi što su tu Rog ili Ćorić kad će i oni ubrzo otići van? Tek im je 19-20 godina, oni još nisu igrači koji presuđuju, oni još uče. Evo, govori se da Ćorić mora biti vođa ove momčadi, dirigent. I onda on ne igra, nego je iduću utakmicu na klupi. O takvoj viziji govorim, a što se napretka tiče... Rog i Benković jedina su dvojica za koje mogu reći da napreduju, da su sve bolji, o trećemu bih morao dobro razmisliti.

Opet dolazimo do usporedbe sa Salzburgom. Tamo je iz one momčadi ostao samo Soriano.
- Otišli su igrači, gazda 80 posto novca rezerviranog za nogomet sad ulaže u Leipzig, to se zna i nije tajna. Ponavljam, Red Bull je sigurno slabiji nego tada i za Dinamo bi bio veći udarac ispasti od ovog Salzburga nego od onoga prije dvije godine. Kažete, Soriano? Vidite, to je igrač kakvog Dinamo nema, gol po utakmici, otprilike. Da ima Soriana, Dinamo bi gotovo sigurno bio favorit, ušao u Ligu prvaka, ovako će biti puno teže. A takvog Soriana treba pronaći, platiti. Poanta je da meni u Austriji nikad nisu čelnici kluba rekli “stojimo financijski odlično” već “želim 30 tisuća ljudi u subotu na stadionu”. A Dinamo po tom pitanju ne radi ništa, tu nije ništa napredovao. I to me rastužuje.