Za Marina Pušića (52) hrvatska je nogometna javnost čula prije tri godine, kada je Rijeka u Europskoj ligi igrala protiv AZ Alkmaara. Hrvat odrastao u Mostaru tamo je bio pomoćni trener, premda je samo godinu dana ranije (2019.) bio izabran za trenera godine u Nizozemskoj. To veliko priznanje zaslužio je kao trener Twentea, kojeg je kao prvi trener iz drugoligaškog društva vratio u elitni nizozemski razred.
Pušić je nakon toga - za mnoge iznenađujuće - prihvatio posao pomoćnog trenera AZ Alkmaara pod ravnanjem Arena Slota. U ljeti 2021. tandem Slot - Pušić preuzeo je Feyenoord, s kojim su prošle sezone osvojili prvenstvo Nizozemske. I sjajno zakoračili u novu sezonu.
Razdvojio ih je poziv Darija Srne, sportskog direktora Šahtara. Opet je malo tko mogao očekivati da bi Srna mogao pokucati na Pušićeva vrata, ali legendarni Vatreni dobro je znao po koga je došao. Pušić je Slotu od prvog dana bio puno više od pomoćnog trenera. Stoga je proteklih godina imao pregršt ponuda, uglavnom iz Nizozemske, premda je i Hajduk u jednom trenutku bio jako uporan da ga dovede.
Pušić je - međutim - odbijao sve pozive, jer je zacrtao neki svoj put. Do poziva iz Ukrajine. Darijo Srna ponudio mu je veliki izazov, doduše u teškim, ratno-izbjegličkim okolnostima, ali i Ligu prvaka. S dvije utakmice protiv Barcelone u samo dva tjedna.
Danas i Pušić i Srna zajedno uživaju u pobjedi koja ide u red senzacionalnih, svakako posebnih u bogatoj povijesti Šahtara. Srušili su veliku Barcelonu, nadigrali su je usred Hamburga, na slavnom Volksparkstadionu koji ove sezone "glumi" Šahtarov domaći teren u Ligi prvaka.
- Kako bih vam opisao sate i dane koji su uslijedili nakon te pobjede? Nevjerojatna sreća, ponos, toliko emocija, toliko čestitki sa svih strana svijeta, posebno iz Ukrajine. Teško je to opisati, jer možete samo pokušati zamisliti koliko takva pobjeda daje radosti ukrajinskom narodu koji teško krvari u ratu... - ispričao nam je Marino Pušić na početku intervjua koji smo dogovorili još prije dva tjedna, ali trebalo je pronaći vremena za malo duži razgovor.
Krenimo ipak redom. Kako ste se odlučili doći u Šahtar? Kako je Darijo Srna izabrao baš vas?
- Darijo me jednog dana nazvao, te mi brzo i izravno rekao da me želi za trenera. Naravno da sam ostao zatečen, nije mi Šahtar bio na kraj pameti. Znate, uživao sam u Feyenoordu. Prvaci smo, odlično smo otvorili sezonu, a i svi planovi bili su mi vezani uz Feyenoord, računao sam da do kraja sezone sigurno nigdje ne idem. Darija poznajem već nekoliko godina, pričali smo tri, četiri puta, puno o nogometu, ali samo prijateljski, nikad u smjeru posla. kada me nazvao bio sam pozitivno zatečen,a onda i u dilemi. Međutim, nisam previše razmišljao, već sutradan sam odlučio prihvatiti taj poziv.
Što je presudilo da izaberete Šahtar?
- Darijo je bio jako konkretan i izravan, a opet prepun emocije i argumenata s kojima me "uvukao" u projekt Šahtar. Nije ni bilo vremena za dugo razmišljanje, jer je tražio rješenje odmah. Bilo je samo želim li ili ne, a imao sam jako pozitivan osjećaj nakon što sam ga saslušao. I njega i direktora Palkina. Jako me zaintrigirao i trenutak da opet budem prvi trener i to u tako izazovnom projektu. Imao sam proteklih godina nekoliko izazovnih ponuda, ali postojali su objektivni razlozi zbog kojih sam izabrao ostanak u Alkmaaru, a onda i Feyenoordu. Nisam imao izbora jer mi je takva bila obiteljska situacija. Sada je doma sve u redu, a Šahtar mi je ponudio veliki izazov.
Što su rekli u Feyenoordu?
- Slot i ja smo radili zajedno skoro pet godina, mi nismo samo kolege, mi smo i prijatelji. Slot je znao da je to taj trenutak. Znao je da sam i ranije imao ponuda, ali sam ostajao uz njega. Slot mi je znao reći da imam njegovu punu podršku za svaku odluku, ali mi je govorio i da sam zna kako sam spreman preuzeti neku momčad i da odavno imam sve što trebam za trenera. Bio je to emotivan razgovor, bilo mu je žao, ali i jako drago. Znao je da će taj oproštaj doći, a meni je drago da sam izašao kroz prednja vrata kluba i da sam tamo ostavio dobar trag.
Niste se gotovo ni stigli oprostiti, a već ste sjedili na klupi Šahtara i to protiv Barcelone?
- Ujutro sam se opraštao u Feyenoordu, navečer letio za Barcelonu, u koju sam stigao u ponoć. Ujutro sam bio na sastanku s ljudima iz kluba, potpisao ugovor, odradio sastanak s momčadi i navečer lagani trening, jer smo sutradan igrali protiv Barcelone. Dakle, jedan trening, a Barcelona s druge strane. Debitiraš u takvoj utakmici Lige prvaka. Mogao sam to izbjeći, jer nitko nije ni očekivao ni tražio da budem na klupi, ali osobno nisam ni sekunde dvojio. Volim izazove, volim avanture i nemam straha. Od svojih igrača uvijek tražim da igramo hrabro, da se natječemo, a ja kao trener moram biti primjer igračima, ja moram prvi pokazati tu hrabrost i glad za pobjedama. Zato nije bilo šansi da ne vodim utakmicu.
Jesu li Srna i ljudi iz Šahtara u pregovorima postavili određeni rezultat kao cilj za sezonu?
- Rezultat im nije presudan, o njemu nismo ni razgovarali. rekli su mi da žele igrati atraktivan nogomet i da se igrači u takvom nogometu razvijaju. Naravno da sam s druge strane itekako svjestan veličine Šahtara i da su pobjede i bodovi jako bitni. To je veliki klub, koji želi osvajati naslove i opet igrati Ligu prvaka. Zato je rezultat uvijek jako važan. Međutim, u Šahtaru žele da pobjede budu posljedice naše igre i kvalitete, a ne imperativ i prvi cilj. To je i moja vizija gledanja na nogomet, tako razmišljam cijeli život, tako sam razmišljao i kad sam vodio Twente iz Druge u Prvu ligu. Ljudi iz Šahtara i ja imamo puno sličnih pogleda na nogomet, zato je to i bio toliki izazov za mene.
Šahtar ste dobro upoznali još u Feyenoordu jer ste ga "razbili" u Europskoj ligi u utakmici u Rotterdamu koja je završila 7:1. Prije toga ste u gostima odigrali 1:1.
- U Feyenoordu sam između ostalog bio zadužen za skautiranje svih naših suparnika. Tako sam i Šahtar skenirao do najsitnijih detalja.Feyenoord je tada slavio jako uvjerljivo, ali igrači Šahtara igrali su dobar nogomet, imali su gard, igrački potencijal. Feyenoord je tada bio na vrhuncu, visoki i jaki presing, Šahtar nije imao "sape" tome parirati, imali smo puno jači intenzitet igre u nogama. Međutim, vidio sam znanje i dobar karakter u igračima Šahtara, a to mi je bilo najvažnije u procjeni i tih 7:1 nije me prepalo u procjeni hoću li doći.
Kako su vas dečki prihvatili na prvim treninzima? Koliko su oni nogometno odgajani drugačije od onog na što ste navikli u Nizozemskoj?
- Dečki su moj način rada prihvatili odmah... Prvi je postulat da nema skrivanja i da uvijek moramo igrati hrabro. Želim ako je moguće cijelu utakmicu biti u visokom presingu. Želimo i posjed lopte te kroz njega dolaziti do šansi i golova. Svaki trener donosi neke svoje detalje, ali to su osnovne zamisli. Igrači Feyenoorda naviknuti su na žestok intenzitet i treniranja i igranja, ali ne vidim zašto i ovdje u Šahtaru ne bi mogli doći do toga, jer ovi igrači imaju i fizičke predispozicije i karakter da to sve rade. A nogometni talent je neupitan. Nažalost, treba uzeti u obzir da radimo i živimo u izvanrednim okolnostima, da smo jako puno vremena na putu, da praktički stalno gostujemo...
Gdje ustvari provodite najviše vremena, gdje vam je prva baza?
- Imamo dvije baze, jedna je u Lavovu, gdje smo blizu poljske granice, te lako dolazimo do aerodroma koji je odmah s poljske strane. Druga nam je baza u Kijevu. Moram reći da u obje baze imamo sjajne uvjete za rad, nogometno imamo sve što trebamo. I oduševljava me način na koji igrači, kao i kompletan klub žive i podnose taj teret življenja u izvanrednim okolnostima. Funkcionirano kao velika obitelj u kojoj je svatko svjestan svog dio tereta, a još više odgovornosti koju mora ispuniti kako bi svi mi na terenu dali sve od sebe. I ja sam se morao preko noći adaptirati na takav život, ali ne bih ni dolazimo da nisam bio spreman na to.
U Ukrajini igrate utakmice bez publike, u Ligi prvaka ste protiv Barcelone u Hamburgu na tribinama imali 50.000 gledatelja?
- I to je detalj na koji se igrači stalno moraju privikavati, to su dvije totalne krajnosti. Jednu utakmicu igraš doslovno pred 10 službenih lica, a na sljedećoj istrčiš pred 50.000 navijača u nevjerojatnom ambijentu. Normalno da igrače i takve stvari sputavaju, donose određenu tremu, nelagodu u nekim situacijama.
Donose i euforiju, vidjeli smo što je bilo na kraju utakmice u Hamburgu protiv Barce?
- Dogodila nam se fantastična stvar. Izlazimo pred 50.000 navijača, a oni velikim dijelom na strani Barcelone. Ima Barca navijača u cijelom svijetu, pa ima i u Njemačkoj. Bilo je na tribinama i Ukrajinaca, ali u velikoj manjini. Utakmica krene, Barca ima podršku, ali samo do jednog trenutka u drugom poluvremenu gdje navijači prepoznaju taj naš gard, tu hrabrost, igru koja traži gol. Barca nam je stvorila jednu šansu, a mi njoj pet. I odjednom gotovo kompletan stadion počinje nama skandirati i do kraja utakmice je čvrsto stao uz nas. Natjerali smo Nijemce igrom i karakterom da nas respektiraju i na neki način zavole. I to protiv jedne Barcelone.
Sljedeću utakmicu igrate protiv Antwerpa u Hamburgu, pobjeda vam jamči 3. mjesto i ostanak u Europi?
- Prije utakmica s Barcelonom pričali smo o tome kako bi treće mjesto i prezimljavanje u Europi bio fantastičan doseg za nas. Naravno, nakon što dobiješ Barcelonu apetiti rastu, jer sada imamo priliku biti čak i drugi u skupini. Međutim, treba biti realan. Antwerp je sjajna momčad, ima izniman intenzitet igre, jer i u Belgiji se igra vrlo jako. Tu su izgledi 50-50. Opet, kad pobijediš Barcelonu na način na koji smo je mi pobijedili, tko nam može uzeti pravo na nadu da ne možemo dobiti svakoga?
Šahtar je prošle sezone prodao Mudrika i još nekolicinu igrača za fantastične novce. Čini se da u svlačionici ponovno imate igrače koji bi mogli jako puno vrijediti?
- Talenta nam stvarno ne manjka, imamo itekako zanimljive mladiće. Ne bih o imenima, ne bi to bilo ni pošteno jer sam tek dva tjedna u klubu, ali postoje igrači koji imaju sjajan potencijal i naše je da ih kroz pravi rad izbrusimo.
Jedno pitanje za kraj. Posljednji ste put prvi trener bili još 2019. Jeste li sada ipak bolji nego tada, a tada ste osvojili nagradu Rinus Michels kao trener godine u Nizozemskoj?
- I tada sam svjesno napravio taj određeni korak unatrag, jer sam procijenio da mogao puno toga naučiti i jako napredovati uz Slota u sjajnom projektu AZ Alkmaara. Isti motiv je i mene i njega potom odveo u Feyenoord. Znate, nikad nisam bio klasični pomoćni trener, jer sam kod Slota imao daleko veće ovlasti. Ustvari, nikada nisam ni prestao razmišljati kao glavni trener. Naš je odnos bio takav da sam iznosio svoja razmišljanja kao da sam prvi trener i stres koji bih proživljavao tijekom utakmice bio je kao da sam ja odgovoran, a ne Slot. Takav je bio naš odnos, imali smo neizmjerno obostrano povjerenje i na tome sam mu jako zahvalan. Osobno se vidim kao čovjeka i trenera koji svaki dan puno uči i koji se trudi svaki dan biti bolji. Zato ne dvojim da sam danas puno bolji trener nego što sam bio te 2019. Ne mogu ni zamisliti da nije tako, to bi značilo da nisam svoj posao radio dobro.
Bio je to Marino Pušić, hrvatski trener koji je godinama radio u pozadini i tišini. Sada je u Šahtaru iskoračio na veliku scenu.
- Pozdravite puno sve ljude u Hrvatskoj. I sljedeći tjedan svi ćemo zajedno navijati za naše Vatrene.
I mi ćemo u Hrvatskoj navijati za Šahtar. S Darijom Srnom, Marinom Pušićem i Marijom Stanićem u tako važnim ulogama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....