Veliku je satisfakciju protiv Francuza doživio Ivan Perišić. Pljesak na otvorenoj sceni, puni Poljud koji pozdravlja njegov prvi pogodak na splitskom stadionu. Sve što je nekoć sanjao, ispunilo se, makar je čekao do 36. godine. Ali, nikad nije kasno naplatiti trud, rad i nadasve znanje. Klasa ostaje za vječnost, potvrdio je to Perišić igrom protiv Francuske u smiraju karijere.
Te dirljive ovacije splitskih tribina iz 70. minute pamtit će cijelog života. Tim više što je s tih istih tribina slušao i zvižduke protiv Portugala prošle jeseni. Odlazak iz Hajduka mnogi još uvijek drže Perišićevim nedopustivim potezom, ali Omišanin je u četvrtak navečer igrao za reprezentaciju. Igrao je srcem i glavom. Igrao je kako najbolje zna i može, a može zaista puno. Zato je zaslužio ovacije. Je li se pritom netko zapitao "pa kako ga je Hajduk ispustio"? Sigurno je odgovor potvrdan, ali nema razloga za žaljenje. Sve se dogodilo baš kako je trebalo biti.
Ali, očito se još jednom mora objasniti kako se odvijao Perišićev odlazak iz Hajduka, kakve su bile odrednice njegovog ugovora s Bijelima. Perišić je pri samom dolasku u Hajduk dobio mogućnost odlaska pod jasno postavljenim uvjetima.
- Perišić ima klauzulu pod kojom može otići u dva sljedeća prijelazna roka – poručio je tadašnji predsjednik Lukša Jakobušić u trenutku kada je Perišić u siječnju prošle godine potpisao posudbu za Bijele.
Odšteta za mogući odlazak postavljena je na 200.000 eura, a dolazak Perišića imao je jasni zajednički cilj: igranje kvalifikacija za Ligu prvaka. U trenutku kada Hajduk nije osvojio prvo mjesto, kada više nije bilo mogućnosti da Perišić kroz kvalifikacije pokuša s Bijelima ući u elitno natjecanje, postalo je razvidno da su male šanse za nastavak suradnje. Uostalom, Gennaro Gattuso je transparentno otkrio što se tijekom ljeta događalo na Poljudu.
- Perišić mi je odavno rekao da želi otići – kazao je Gattuso nakon susreta s Lokomotivom u Kranjčevićevoj početkom kolovoza.
U tom trenutku Perišić je bio izvan konkurencije za momčad zbog verbalnog sukoba s Gattusom, a tri dana kasnije već se rastao s Bijelima. Od sredine kolovoza više nije trenirao s Hajdukom, formalni rastanak je potpisan krajem istog mjeseca da bi u rujnu potpisao za PSV.
Zašto baš PSV, bilo je jasno od početka tog neočekivanog angažmana. Premda se Como spominjao kao moguća nova destinacija, Vatreni se odlučio za PSV jer je time došao u mogućnost ispunjenja svoje ambicije igranja Lige prvaka.
Kroz jesenske utakmice u skupini nije imao pravo nastupa, zbog kasnog priključivanja nizozemskom prvaku, ali u drugoj fazi je registriran za elitno natjecanje. Uz to, Perišićeva forma je rasla "svemirskom brzinom".
U Hajduku se prošlog proljeća počeo oporavljati, nije na Poljudu bio u željenom izdanju, međutim vjerovao je u sebe. Pritom je imao i podršku izbornika Dalića, koji ga je pozivao čak i kada nije imao klub.
Perišić je na povjerenje uzvratio igrama, kako PSV-u, tako i Daliću. Isplatilo se izborniku što je vjerovao u 36-godišnjeg Omišanina, a danas, kada Perišić kao u najboljim danima ponovno briljira s Vatrenima, može se steći dojam da je Hajduk najviše izgubio.
Ali, pravila igre već su unaprijed bila napisana. Imali su Bijeli Perišića prošlog ljeta, ali njegove ambicije i tijekom oporavka evidentno su bile puno veće od igranja SHNL-a. Sedam mjeseci kasnije mogu žaliti što Perišića nisu nagovarali na ostanak, ali razvidno je da je Omišanin otišao za svojim željama i snovima.
Komentari (0)
Komentiraj