Sjajni Perija i francuska rezultatska mizerija ponajviše su obilježili prvo četvrtfinale Lige nacija te nam pojačali nadu za još jedan Final Four.
Krenuo je u utakmicu zvižducima s tribina, a onda pokazao koliko je ponovno jak i moćan, kad je počeo šarati terenom, mijenjati strane, asistirao je centaršutom Budimiru za prvi gol, pa zabio drugi sjajnim udarcem. Za Ivana Perišića više nije bilo zvižduka, ušutkao je sve koji su s tom namjerom došli na stadion, doživio ovacije i trenutke koje će zauvijek pamtiti. Kao najdirljiviju zaustavljenu sliku.
Perišić je sa 36 godina i nakon kalvarije s ozljedom dao svoj prvi pogodak u karijeri na Poljudu, ispunio je ogroman san o kojem je govorio i zbog kojeg je nekad čak znao i forsirati da ga zabije. Perišiću se vratilo za sav napor koji je uložio da bi ponovno igrao ovakav nogomet. Nije podno Marjana bio strijelac za dresu Hajduka, ali konačno je to dočekao za reprezentaciju.
Samo je Davor Šuker ostao ispred njega, zabio je svoj 34. pogodak za Hrvatsku, otišao iznad Marija Mandžukića i sada je jedini drugi golgeter nacionalne vrste. Šuker je na 45 golova. I to nije bilo tek neki pogodak nego briljantan šut. Zabio je već jedan izvrstan Tricolorima u finalu Svjetskog prvenstva, no tada su suparnici slavili. Puno ga toga veže s Francuskom, koja mu je bila prvi inozemni dom.
U PSV-u gdje se itekako jako trenira, te dodatno privatnim radom, stekao je snagu koja mu je nedostajala, počeo igrati odlično, zabijao Juventusu i Arsenalu, postigao ukupno ove sezone za klub devet golova uz devet asistencija i dao naznake da može odigrati pravu utakmicu. Izbornik ga je izvukao iz igre u 70. minuti, ispraćen je pljeskom, i sačuvan za uzvrat u Parizu.
Koliko Perišić znači Vatrenima nikad nije bilo sporno, dvojba je stajala jedino hoće li se uspjeti vratiti na razinu na kakvoj je nekad bio.
Naravno da Perišić koji ima 36 godina ne može biti daleka budućnost hrvatske reprezentacije, ali jasno je demonstrirao da je sadašnjost koja bi mogla još neko vrijeme potrajati.
Komentari (0)
Komentiraj