‘Tudor je temperamentan? Pa tamo će izgledati kao najpitomiji čovjek! Tu vlada atmosfera ludila‘

Kad smo s jednim bivšim igračem koji je igrao francusku ligu prokomentirali dolazak Igora Tudora u Marseille, kazao nam je jednu zgodnu rečenicu...

- Znate kakva je to sredina? Dakle, Tudor je poznat u nas kao vrlo temperamentan tip i svojevrsna prznica. Eto, u okruženju Marseillea njegova nabrijanost izgledat će kao najpitomija narav. Tamo je atmosfera kontinuitet ludila, pozitivnog i negativnog...

Život Olympique Marseillea, znano je, svakodnevica je velikih, najvećih očekivanja. Kako dolikuje klubu koji je, kako mnogi u Francuskoj tvrde, najveći od svih. Zbilja OM-a u protekla tri desetljeća ne oslikava takva natjecateljska stanja. Klub koji je bio prvak Francuske devet puta, a nacionalni Kup osvojio u deset navrata, imao je osam naslova do 1992. godine. Posljednji Kup osvojio je još 1989. godine. Činjenica da su u 30 godina osvojili samo jedan francuski naslov potvrđuje da je status moći OM-a ipak zastao još 1993. godine. Tada je Marseille osvojio europsku titulu i postao prvi pobjednik Lige prvaka, ujedno ostao do danas jedini francuski klub koji se domogao europske krune! Danas kada omraženi Paris SG dominira francuskim prvenstvom, strastveni i ini navijači OM-a rado će isukati jedini kontraargument "umjetnom klubu", u prepucavanjima o veličini imena...

Novi odnosi u svjetskom nogometu, čije tijekove diktiraju Europljani, nametnuli su neke nove temelje uspješnosti. Više to nije samo nogometna moć, nego je prije svega financijska snaga. Ona definira tko gdje može stići. Uostalom razlika u najboljoj sezoni OM-a proteklih godina, s prosječnom formom PSG-a, opsjednutog ambicijama u Ligi prvaka, a koja je iznosila 15 bodova, sasvim dovoljno potvrđuje klasne pozicije. Vrijednost PSG-a trenutno je 895 milijuna eura. Iza njega daleko slijedi Monaco (330), Olympique Lyon (310) i tek onda Olympique Marseille s 232 milijuna eura tržišne vrijednosti momčadi.

Zanimljivo je da je prošle godine u redoslijedu vrijednosti OM bio čak i lošije plasiran, na 6. mjestu, a polučio je s Jorgeom Sampaolijem bolji rezultat (drugo mjesto). Argentinac je napustio OM kada je shvatio da više od toga što je učinio, a to je plasman u Ligu prvaka, ne može jer klub ne želi investirati. Dakle, vjerojatniji mu je bio lošiji ishod u prvenstvu, jer je klubu bez širine rostera i to kvalitetnog, jako teško igrati na dvije elitne fronte (nacionalna i Liga prvaka). Spoznavši jako dobro tijekom dvije sezone ogroman pritisak kojem je podvrgnut svatko tko je dio OM-a, od predsjednika preko (pogotovo) trenera i igrača do zaposlenika, Sampaoli je procijenio da mu taj veliki stres nije vrijedan još godine ugovora i par milijuna nečega. Tako se OM, bez nekog stresa, okrenuo novom rješenju i odabrao Igora Tudora. Koji će biti, i to je znakovito, 9. trener u 10 godina na klupi Marseillea! Posljednji put bili su prvaci prije 12 godina. U posljednjih deset sezona promijenili su osam trenera. Marseille je kao centrifuga...

Igor Tudor i Pablo Longoria

CHRISTOPHE SIMON Afp

Najveći problem kluba je raskorak između želja okruženja i klupskih mogućnosti. Teško je u gradu takvog strastvenog doživljaja nogometnog kluba, gdje se svaki dan budi, funkcionira i liježe s temom OM-a, držati stabilnost. Poglavito zato što je nesrazmjer između rezultata i navijačkih očekivanja kontinuitet. Najveća je frustracija tamošnje javnosti to što je od posljednjeg naslova, osvojenog s Didierom Deschampsom, uslijedila pariška kontraofenziva. PSG su kupili šeici iz Katara i u njega ubacuju lavinu novaca. Ili kako tvrde u Marseilleu, ubacuju koliko god treba da im nitko ne može biti ni blizu. Francuska je inače u pogledu nogometa jedna od najrestriktivnijih u kontekstu financijskog poslovanja, plaćanja poreza i provedbe programa socijalnih doprinosa. No, PSG je klub fondacije iz Katara, a ta država s Francuskom ima ogromne biznise i geopolitičke interese. Zato se fama o restriktivnoj i financijski logičnoj francuskoj ligi istopila unutar deset godina vladanja Katarana u PSG-u...

Što može jedan trener, eto i Igor Tudor, učiniti da ispuni očekivanja super zahtjevnih navijača, koji pune stadion Velodrome svaku utakmicu, i čija je privrženost i strast za OM nedostižna relacija za sve ostale klubove u Francuskoj? Netko je kazao da je možda upravo sva ta realna inferiornost OM-a prema PSG-u, ali u podosta stvari i prema Monacu i Lyonu, a uz činjenicu da je Tudoru jedina alternativa da igra na "nogometne logike", veliki plus da pruži više od očekivanog. Jer ruku na srce njegov angažman nije impresionirao tamošnju javnost, ali ju je svakako zaintrigirao. Više se očekuje da neće napraviti nešto posebno, pa će stoga biti, barem u početku, manje očekivanje i pritiska. Ukoliko pak Tudor podigne razinu igre i time samopouzdanje igrača, onda bi se moglo dogoditi da mu stvari krenu putem iskoraka...

Istini za volju klub, sam po sebi, nije veliki jamac boljitku. Njegov vlasnik je od 2016. godine američki poduzetnik Frank McGount. Prva izjava koju je dao kad je preuzeo OM bila je pjesma za uši navijača...

- Došao sam vratiti stari sjaj ovom velikom klubu. Uložit ću u iduće četiri sezone 200 milijuna eura u pojačanja, toliko se nije skupilo u proteklih 20 godina.

McGount, o kojem se ne zna baš puno, doista je u četiri iduće godine osigurao 208 milijuna eura za nove igrače. No, problem je za građenje jake momčadi što je prodao igrače za 150 milijuna eura. Ne može se kazati da je nešto slagao javnost, samo nije govorio prvog dana da će biti i obveznih prodaja. Tipičan američki stil, koji je sada postao praktično većinski u europskom nogometu, gdje je poduzetnika iz SAD sve više. Njihov je dril jasan, nema senzacionalnih investiranja zbog rezultata, nego se vodi poduzetnička politika da računi "budu u redu", a ako se nešto osvoji tim bolje. To su pristupi koji odudaraju od europske kulture natjecanja, u kojoj je, pogotovo u klubovima kao OM, i u erama drugačijih odnosa u nogometu, bit bila osvajati "nešto", a ne prioritetno biti u plusu na kraju fiskalne godine. Averzija javnosti prema takvog pristupu jedini je remeteći faktor američkim poduzetnicima u europskom sportu. Da je po njima oni bi ukinuli i ispadanje kao kategoriju natjecanje, jer u njihovom profesionalnom sportu to ne postoji...

Igor Tudor, uza sve težine OM-ove priče, ima jedinstvenu priliku da napravi nešto jako važno u novom izazovu. On se može pretvoriti u još jedan od tipičnih OM-ovih potrošnji trenera, odnosno rješenju koje prethodi idućem rješenju. No, može se pokazati i poslom karijere za sada ipak iskusnijeg trenera i zreliju osobnost Igora Tudora...