Hajduk je bio osuđen na eliminaciju od starta, a samo je u jednom elementu bio bolji i nadmoćniji

Čuda se u nogometu ipak ne događaju baš često, jer Hajdukovi se igrači, u nadmetanju s Villarrealom (naročito u dvije utakmice), u velikoj mjeri pojedinačno, ali i u apsolutnom pogledu kao momčad, nisu mogli usporediti s kadrom Unaija Emeryja, trenera Villarreala. To su nesporne činjenice, posebno s aspekta saznanja ulaganja milijardera Fernanda Roiga, predsjednika španjolskog kluba s jedne strane, te sposobnosti trenera Emeryja, nekad igrača diskretnih dimenzija, ali vrhunskog stručnjaka, koji je od 2004., u prošlih 18 godina, postigao blistavu karijeru. Jednostavno je, Villarreal je za Hajduk treća dimenzija, i tu nema pomoći.

Navijači su jedini element prema kojem je splitski klub na bazi svoje tradicije, bolji i moćniji, ali bez obzira na tu beskrajnu ljubav i odanost, koja se zorno manifestirala na uzvratnoj utakmici u Poljudu, ta sila s tribina nije u stanju donijeti prevagu i nadigrati protivnika, pa ma koliko se u to vjerovalo, bolje je kazati, sanjalo. Hajduk nije imao sreće u ovom ciklusu europskih utakmica, "bijeli" su bili osuđeni na eliminaciju od trenutka kad im je ždrijeb za protivnika dodijelio posadu "žute podmornice" sa skiperom Emeryjem.

Onaj plamičak iz prvog dvoboja, gol iz kaznenog udarca Marca Fossatija za 2-4, rasplamsao je objektivno varljivu nadu, pa i uvjerenje pobornika bijelog dresa, kako Hajduk može do senzacije s formulom "samo da im zabijemo prvi gol, dok će drugi na račun fanatičnog bodrenja s tribina pasti sam od sebe". Bjelodano je bilo odmah nakon ždrijebanja, što se potvrdilo na terenu, kako u Valenciji, tako i u Splitu, da Villarreal ima neusporedivo kvalitetniji arsenal. Baskijski trener Emery bio je u stanju u dva nadmetanja koristiti čak dvadeset igrača kako bi došao do sigurne pobjede od 6-2.

Hajdukov trener Valdas Dambrauskas, bez obzira na njegova uvjeravanja kako ima na raspolaganju igrače sposobne za pothvat, morao je prihvatiti neizbježnu presudu o nedovoljnoj moći svojih snaga, koje su eventualno sposobne voditi borbu za trofeje u domaćoj konkurenciji, dok su za europsku scenu nedovoljne.

Dogodili su se neizbježni porazi u obje utakmice, posebno zato što igrači "bijelih" nisu imuni od početničkih grešaka, zbog kojih su padali golovi u mreži Lovre Kalinića. Zato je lako prihvatiti zaključak da je Villarreal bolji, odnosno da se Hajduk nije u stanju nositi s tako uigranim protivnikom, i to bez obzira na činjenicu da su gosti na Poljudu do vodećeg gola u 37. minuti djelovali doslovno ošamućeno.

Uoči utakmice na Poljudu, Slaven Bilić, vrhunski trener, pravi znalac, ponudio je svoju verziju o mogućim čudima u nogometu:

- Zar ova Hajdukova momčad nema pravo na nadu u prolaz, kada je jedna Gzira, nakon poraza od 0-2 na Malti i vodstva "bijelih" u uzvratu od 1-0, uspjela izboriti preokret i pobjedu u Splitu od 3-1?

Točno je, ali su Hajdukovi igrači, sa svojim trenerom Sinišom Oreščaninom, debelo podcijenili protivnika, što se ni u kojem slučaju nije moglo očekivati od Villarreala i njihova lidera Emeryja. Hajduk ima primarni zadatak, a to je ove sezone borba za naslov prvaka. Zato je sljedeća utakmica u Gradskom vrtu vrlo značajna…

- Može se kazati da smo se protiv Villarreala borili, poginuli smo na terenu - rekao je nakon utakmice Filip Krovinović.

- No, odmah se okrećemo sljedećem protivniku, mi smo u stanju protiv Osijeka osvojiti tri boda.