Tihim pogrebom ispraćen je jučer na posljednji počinak Jurica Jerković. Za prijatelje Jure. Iz zlatne generacije dvojica su imala posebni status. Jure i Šure. Ivica Šurjak jučer je stajao sa strane, sa suzama u očima gledao kako njegov nekadašnji suigrač odlazi u vječnost.
- Tko zna kakva bi moja karijera bila da nisam igrao s Jurom. Njegove su me lopte hranile, od njih sam živio - kazao je Šurjak.
U Hajduku 1970-ih Šurjak je bio lijevo krilo, a Jerković lijeva spojka. Znao se raspored po brojevima. Čista klasika. Tko pamti nogomet otprije 40-50 godina dobro zna što je bila “desetka”, a što “jedanaestica”.
Šteta zbog Europe
- Nemate pojma kakva me tuga uhvati kada se sjetim što smo sve prošli. I koliko smo bili dobri za ono vrijeme, koliko smo bili jaki kao momčad. Šteta što nismo napravili veći europski rezultat.
Ali, i ovako se pamti generaciju koju će teško netko nadmašiti. Postavile su “Ivićeve bebe” visoko letvicu, a naruku im je išla i činjenica da su igrači tek s 28 mogli otići u inozemstvo. Jerković se oprostio 1978., otišao u Zürich, ali nakon tri godine opet je zaigrao u bijelom dresu na utakmici Hajduka i reprezentacije Jugoslavije u proslavi 70. rođendana splitskog kluba. Utakmica će se pamtiti po jedanaestercu kakav do tada nije viđen.
- Svi su ostali u čudu kada je Jure dodao kratku loptu, a ja se zaletio u kazneni prostor i zabio Panteliću. Poludio je Pantelić, igrači reprezentacije ostali su u čudu, a sudac je pokazao na centar. Sve je bilo regularno.
Na ideju je došao genij, Jure Jerković. Šurjak ni dan-danas ne zna kako mu je to palo na pamet. Teško da je kao sedmogodišnjak kopirao ideju Belgijaca Coppensa i Pitersa koji su takav jedanaesterac prvi izveli davne 1957.
- Valjda je negdje vidio, jer ja nisam prije toga gledao takvo izvođenje. Jure mi je rekao: “Ja ću malo taknuti balun, a ti utrči i zabij gol.” I pitao: “Što misliš o tome?”
Sumnjičavo je Šurjak pogledao Jerkovića u tom trenutku. Nijedan od njih nije znao je li šala u pitanju.
- Znate kako smo mi živjeli, od zajebancije. Nisam znao je li on mene zeza, a on je mislio da ću ga ja prevariti. Da neću utrčati, a on će onda dodati loptu u prazno. Rekao sam mu: “Jure, ne brini, neću te zaj...t, idemo dat gol.” I napravili smo sve kako je naumio. Zabili smo na opće čuđenje.
Kakav je to vizionarski potez bio, govore i činjenice koje su slijedile nakon tog famoznog penala. Ideju je potom reprizirao Cruyff, a 35 godina kasnije istu su “foru” Celti prodali Messi i Suarez. Kopirali su Šurjaka i Jerkovića, samo nije bilo Pantelića na golu.
Posveta koju je Jurica Jerković našem reporteru potpisao davne 1976. godine
Uspomene za vječnost
- To su uspomene koje ostaju za vječnost. Kao i svi oni dani koje smo zajedno proveli - kazao je Šurjak i dodao:
- Družio sam se s Jerkovićem i za njegovih posljednjih mjeseci života. Često smo znali otići na kavu, bili smo skupa i na rođendanu Pere Nadoveze prije dva mjeseca. Nažalost, slutio se kraj. Sve je teže hodao... osjećao sam da je problem veći nego što u početku mislilo. U subotu je zvao prijatelja Šimića da ga izvede van, ali padala je kiša. Dva dana kasnije više ga nema s nama. Okrutan je život.
Jerković je bio i ostao legenda Bijelih, ali povukao se iz sportskog života u posljednjih 25 godina. Što se dogodilo, koji je bio razlog njegovu “životu u sjeni”?
- Ne mogu ući dublje u razloge, ali znam da je sredinom 1990-ih bio izbor za sportskog direktora Hajduka. Biralo se između Buljana, Jerkovića i mene. Sugerirao sam ljudima u klubu “uzmite Juru”. Da se Iko ne naljuti, ali ja sam htio da Jure bude na toj poziciji. Prvenstveno zbog njegova povratka u Hajduk, da bude uz klub. Ali, nisu ga izabrali. Bilo mi je jako žao. Ali njegov odlazak me najviše ražalostio. Koja je to bila jednostavnost, taj njegov nogomet. Uz njega je sve izgledalo tako lagano. Kao da ne može biti drukčije nego upravo tako. Jednostavno, precizno i efikasno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....