Zašto je igrao tako otvoreno i otkud ideja da Nižić može čuvati Anasa Sharbinija?

Rijeka je u drugom poluvremenu imala rijedak privilegij (protiv Hajduka) - usporiti ritam te se dozirati za novi mikrociklus koji će, doduše, biti nešto lakši (dvaput Vikingur, Istra, Split) od prethodnog (dvaput Mađari, Dinamo, Hajduk, Zagreb).

- Bilo bi suludo da šprintamo onako svih 90 minuta - reći će Kek.

Splićani su se, također, donekle konsolidirali u drugom poluvremenu, ali nakon onakvih 45 minuta gotovo sve bi bio - korak naprijed. Obrana u onakvom sastavu ( Nižić čuva Sharbinija?!) na Kantridi je izgledala prestrašeno, nesigurno i presporo, no to je najmanje riječki problem. Treneri su čuđenje u svijetu, da parafraziramo poznati stih A. B. Šimića...

Tudoru se jedna stvar mora priznati, Hajduk je na Kantridu došao igrati nogomet. Prilično hrabro, s obzirom na inferiornost u kvaliteti kadra. Mogli su se, što bi bilo mnogo pametnije, začahuriti u svojih 30 metara kao Ferencvaros. Sharbini i Kramarić ne bi imali 20 nego dva metra prostora za “jedan na jedan”, a samopouzdanje Maloče i ostatka defenzivnog društva raslo bi proporcionalno s minutama.

Tradicija, povijest, trofeji, odlični Vlašić i Kouassi (samo ofenzivno) na stranu. Rijeka je, prema trenutnom stanju, “space shuttle” za Hajduk! Naravno, novac diktira stvari na travnjaku, sve je to jasno. Baš kao što je jasno da se “majstori s mora” nikad ovako loše nisu predstavili na Kantridi. Nikad gori Hajduk? Možda. A da su “parkirali autobus”, sakrili masu svojih slabosti, sve bi bilo drukčije. Možda. No, i to je najmanje riječki problem. Pet utakmica - pet pobjeda. Kekov stroj ne namjerava stati. A tek se trebaju vratiti Močinić, Maleš i Moises...