VIDEOREPORTAŽA S VELIKOG DINAMOVOG SLAVLJA U MAKSIMIRU Rijetko viđen derbi na oproštaju od sezone: Kapetanova transformacija od izbacivača do haklera

Rijetko zabavan i krajnje neobičan derbi na oproštaju od sezone. Prvo je u uvertiri priče Bruno Petković završio u kazni Nenada Bjelice zbog kašnjenja na okupljanje, darujući pub kvizašima materijal za neku buduću HNL triviju. Onda smo na početku meča shvatili da se maksimirski travnjak i Izet Hajrović šišaju kod istog frizera i da tako modno usklađeni čine baš zgodan i komplementaran par, jer “Hajro” je nakon dužeg vremena odigrao partiju na razini izdanja iz Europske lige. Na koncu smo ustanovili i da cijelu karijeru pogrešno tituliramo Arijana Ademija kao izbacivača, razbijača i bodyguarda u službi nekih plemenitijih veznih igrača.

U Ademijevu je karakteru da se baca na glavu vodeći računa o ravnoteži linija momčadi, ali osim toga on zna biti i hakler s očima na leđima. Naprednija verzija nogometnog tenka, otprilike Gattuso 2.0. Derbi je kapetan završio s tri asistencije kakve uglavnom viđate na malonogometnom parketu - evo, prijatelju, ti pospremi loptu u mrežu, nema na čemu, nema na čemu. Tri majstorske asistencije...

VIDEO: JAKOV NOVAK

Kada u ponedjeljak odvrti kadrove ovog filma, Bjelica bi mogao požaliti što nije ranije reagirao. Aludiramo, naravno, na finale kupa gdje je momčad ipak drukčije komponirao, iako za cjelovit prikaz ove priče o dvije Dinamove slike treba naglasiti da je Rijeka u Puli igrala taktički pametno i vrlo oprezno, dok je Hajduk u Maksimir istrčao spuštenog garda.

Bjelica je u prvom redu profitirao kada je u momčad vratio Nikolu Moru, u prvom poluvremenu najraspoloženijeg igrača u plavom dresu, kojem se, kao i obično, po inerciji priključio diskretni “ubojica” Mario Gavranović.

Nakon sat vremena igre, pri rezultatu 3-0, dojam je sugerirao da je plavi uragan u takvom naletu da će otpuhati Hajduk na rub male rezultatske kataklizme. Nije se dogodilo, Dinamo je zakočio, tako da konačnih 3-1 ipak realno odražava odnos snaga na terenu ukazujući da Splićani nisu bili boksačka vreća.

Hajduk, objektivno, u nedjelju nije zaslužio težak poraz. Dapače, ova predstava “bijelih” može dobiti palac gore. Odustao je Siniša Oreščanin od višegodišnje prakse kluba da u Maksimiru igra ziheraški, sa “sto prekršaja i deset žutih kartona”. Odigrao je Oreščaninov sastav dopadljivu utakmicu, na trenutke tako dobro sinkronizirano, pametno i lepršavo da ste u nevjerici trljali oči. Dok je utakmica još bila “živa”, Hajduk je lako mogao do vodstva, ali je Livaković pročitao Gyurcsa u izglednoj prilici, a ubrzo zatim zaustavio i Caktaševu bombu sa 13-14 metara.

Derbi se, uzgred rečeno, mogao čitati i kao mala partija tarota. Što donosi budućnost? Ako se ne riješi Borje Lopeza i stopera njegove klase, igrača vječno spremnih na jeftin poklon koje u slengu volimo zvati “tarabama”, Hajduk niti dogodine nema što tražiti u konkurenciji Dinama i Rijeke, a vjerojatno se niti u europskim kvalifikacijama neće dobro provesti.

Za Dinamo bi, pak, bilo korisno ojačati roster na bekovskim pozicijama i barem do jeseni zadržati Danija Olma, jer mladi Španjolac najbolje razumije geometriju terena i ritam igre. Čak i kada nije osobito raspoložen, kao što je bio slučaj u nedjelju...