USPOREDBA IZBORNIKA Bilić je bio sklon čekanju, Štimac bi sve riješio u 1. minuti

Zlata vrijedi Wales, daleko više od tri boda, vraćeni su entuzijazam i polet za reprezentaciju, odlična utakmica ostavila je bez riječi i žešće kritičare, a jedan takav iz navijačkih redova, kojem je gunđanje usađeno u DNK, javio nam se “Konačno smo vidjeli zašto smo stotinjak mjesta bolji na Fifinoj ljestvici od protivnika, takav presing, silina, napokon sam zadovoljan”.

Igor Štimac veće komplimente ne treba, kad ih dijele navijači oni su najiskreniji. I igrači i fanovi sada dišu kao jedan, Ivan Strinić jučer nam je kazao:

- Šteta što je stanka, da nam barem odmah dođe Srbija, već u studenome. U naletu smo, ne mogu reći da bismo ih pregazili, ali bilo bi dobro, vjerujem da bi pobjeda bila naša.

Fifa nam nažalost neće dati Srbiju prije roka, morat ćemo se strpjeti do 22. ožujka i utakmice u Maksimiru. Bit će to slatkasto iščekivanje... Ako i taj dan Vatreni budu tako kombinatorni, poduzetni, agresivni, uz klasu koja nije dvojbena, strah je izlišan. Iako Strinić ispravno upozorava:

- Za mnoge od nas u međuvremenu će biti zimska stanka, primjerice u Ukrajini se sezona nastavlja tek u ožujku, teško da ćemo doći u punoj formi.

Štimac je dokazao da ih zna “našpanati”, pristup neće zakazati.

Što je to izbornik učinio da su Vatreni u Osijeku tako šarmirali naciju, koliko se naslonio na prethodnika, a u kojoj mjeri “ugradio sebe”? U ključnim stvarima neka radikanih novosti. U sastavu su “Bilićevi dečki”, mudar potez novog izbornika bio je da nastavi tamo gdje je bivši stao, jer Hrvatska je u Gdanjsku imala na konopcima Španjolsku, i to je temelj za velike domete. Ostavio je očekivano istog kapetana (Darijo Srna), jednaku kralježnicu ekipe, a nakon što je već protiv Švicarske odustao od nerealnog nauma o hrvatskoj tika-taki, i stare osnove igre.

No, Štimac nipošto nije “copy-paste” Slavena Bilića. On čvršće drži uzde, iako niti ranije nije vladao raspašoj, kako su neki znali podvaljivati, oštriji je i otvoreniji u kritikama igrača, više vremena provodi s njima u razgovorima “oči u oči”. Bilić nikad ne bi na press konferenciji “razapeo” Ivana Rakitića, niti bi u Bruxellesu postavio u početnu postavu Josipa Radoševića. Ne, on nije bio za rizične poteze takvog profila, koji hijerarhiju momčadi okreću naglavce, a nepotvrđenog mladića guraju u orbitu. Kod Bilića se poprilično jasnije znalo kakav je čiji status, mnogo više dokazivanja je trebalo da bi se navuklo državni dres, Štimac inzistira da su svi jednaki, traži da se natječu za mjesto u ekipi, sklon je iznenaditi i “prodrmati” momke. Pred kraj kolovoza i za Luku Modrića je poručio “ne bude li dovoljno spreman, neće igrati”.

Za razliku od Bilića koji je gotovo uvijek na treningu dva dana prije susreta postavio jedanaestoricu koja će započeti, Štimac skriva sastav, uoči tri zadnje utakmice niti jednom nije uvježbavao opciju koju je potom poslao na travnjak. Različiti su karakteri, to se odražava na rukopisu u utakmicama.

Dok je Slaven tražio strpljenje i inzistirao da se igra 90 minuta, čak i na domaćem terenu kad se znalo da treba pobijediti, te bi obično u drugom poluvremenu, ako rezultat nije pravi, povećavao broj napadača, Štimac je fajter drukčijeg kova. Nije on “naoružani propovjednik” koji se ničega ne boji, no inzistira da Hrvatska bude daleko autoritativija, agresivnija i da preuzima više rizika, prije Walesa je kazao igračima: “Stisnite ih od prve minute, do 15. želim da zabijemo gol”. Dogodilo se u 27., ali gostima Hrvati nisu dali da dođu do zraka, to je najviše fasciniralo.

Otud je ostalo “visjeti u zraku” da je Bilić kolebljiviji, a Štimac odvažniji, iako je i Igor kod procjena s kime krenuti u utakmicu ponekad (primjer Skoplje!) bio neodlučan.