Uložili više od 150 milijuna kuna da umjesto ‘sedmice’ u Zagrebu dobiju ‘peticu’!?

Dinamo je 7. prosinca 2011. godine u skupini Lige prvaka izgubio od Lyona 1:7. Tim sramotnim porazom dotaknuo je samo dno, trener Krunoslav Jurčić bio je smijenjen i prije nego što je došao na press konferenciju nakon utakmice. U četvrtak su Modri doživjeli svoj drugi najteži poraz u Maksimiru kad se radi o europskim utakmicama, blamažu od 1:5. Trener Zoran Mamić nije smijenjen, nastavlja posao u plavoj svlačionici.

Što se događalo u te tri maksimirske godine između dva najveća europska poraza? Govorimo, jasno, o Europi, u HNL-u zahvaljujući svome bogatstvu, ugledu i autoritetu, Dinamo nema ozbiljnog suparnika. Dakle, od onoga užasavajućeg poraza od Lyona i dospijeća na dno dna, modri klub ne da nije napredovao, nego nije čak niti stagnirao. Spustio se još niže, kao da dno dna ima još jedno - dno. Još sljedeće sezone igrao je Ligu prvaka, ali je u skupini gubio od Porta (0:2 i 0:3), PSG-a (0:2 i 0:4), kijevskog Dynama (0:2). Na kraju je ipak uspio postići jedan gol i osvojiti jedan bod protiv kijevskog imenjaka.

Nakon toga Modri više nisu vidjeli Ligu prvaka. Prošle sezone sramotili su se u skupini Europske lige. Gubili su od Čornomoreca (1:2 i 1:2), Ludogoreca (0:3 i 1:2), PSV-a (0:2), uspjelo im je tek otkinuti jedan bod Nizozemcima u Maksimiru (0:0). Ove sezone nastavljaju hod po trnju Europske lige, izgubili su od Salzburga (2:4 i 1:5), Celtica (0:1), pobijedili su samo slabašnu Astru (5:1). U međuvremenu su u play-offu za Ligu prvaka ispadali od sasvim prosječnih momčadi Austrije iz Beča, te Aalborga.

Iako ove sezone još postoje tanke teoretske šanse da se prezimi u Europi, zaključak je da je zagrebački klub protratio tri godine, spustivši se na još niže grane od onih koje je držao protiv Lyona. Jer tada je to ipak bila Liga prvaka, danas se radi o Europskoj ligi. Dinamo je neuspješni ponavljač europskih razreda i izgleda da nikada neće položiti maturu. Dok klubovi koje je nekad pobjeđivao, poput Maribora ili Ludogoreca pohađaju europske nogometne fakultete, igraju i oduzimaju bodove “velikim i učenim dečkima”, Modri se u “domaćoj birtiji” zvanoj HNL naslađuju istim i pomalo već dosadnim pobjedama nad društvom “iz kvarta”. Izgleda luzerski, zar ne?

Slušali smo u te tri godine gomilanja europskih poraza i blamaža priča o “nikad jačem Dinamu”, “megamomčadi”, “najjačem Dinamu u posljednjih deset godina”, “prezimljavanju u Europi”.... U tih tri puta po 365 dana na pojačanja potrošilo se oko 20 milijuna eura, a samo je posljednjih godinu dana potrošeno desetak. Pravo bogatstvo spiskalo se na pogrešne igrače koji su se u klupskim obraćanjima javnosti krstili kao “kapitalci”. Promijenilo se i nekoliko trenera (Čačić, Jurčić, Ivanković, Mamić), ove sezone momčad se zadržala na okupu, nije bilo “nemoralnih ponuda”. U tom trogodišnjem razdoblju u svlačionicu prve momčadi stiglo je 49 novih igrača koji su ostajali duže ili kraće, a iz nje je otišlo njih 41! Neki su se poput Ademija, Ibaneza, Kramarića nakon odlaska vraćali, a hrvatski reprezentativac Kramarić je na kraju opet otišao.

Kad se radi o stranim igračima, od Lyona do Salzburga, Dinamo je u svoju svlačionicu doveo čak 19 stranaca! Neki su odlazili ekspresno (Migliore, Lima, Clayton, Sare, Carrasco...), dok su drugi postali krucijalni igrači momčadi (Soudani, Fernandes, Pinto, Henriquez). Sve to nije pomoglo Dinamu, europski slobodni pad nije zaustavljen, traje i dalje, vrijeme i novac potrošeni su uzalud.