Svaka čast bliskom rođaku Toniju i NBA ligi, ali Tonći voli i želi samo nogomet i HAJDUK!

Njegova je priča kao iz filma. Tonći Kukoč Petraello rodio se i živi svega koju stotinu metara od Poljuda, u splitski hram nogometa gledao je od djetinjstva, otkad je narastao dovoljno da može viriti kroz prozor obiteljskog stana. I sanjao da će jednom tu igrati... A otac Davor, jedan od najboljih splitskih malonogometaša, usadio mu je ljubav prema Hajduku i najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Na stranu svi drugi sportovi, svaka čast bliskom rođaku Toniju, NBA zvijezdi, mladi Tonći volio je i želio samo nogomet i Hajduk.

Prvi put su navijači Hajduka za Kukoča čuli u studenome 2009. Na probu u Hajduk stigla su tada dvojica Brazilaca, organizirana je zato utakmica druge momčadi s Dugopoljem da na djelu vide Brazilce, a vidjeli su Kukoča, strijelca jednog pogotka. Oduševio je mnoge, posebno Borisa Živkovića koji je na toj utakmici igrao s njim nakon oporavka od ozljede.

- U životu nisam vidio spremnijeg mladića od tog Kukoča. Nemoguće je koliko je jak, nakon Mandžukića najspremniji igrač u Hrvatskoj - komentirao nam je tada Živković.

Za uspjeh je ponajprije zaslužan on sam, ali i trener Krasimir Balakov.

Uoči dolaska bugarskog stručnjaka čelnici Hajduka kazali su Kukoču da može otići, potražiti novi klub, na njega nisu računali. No nije se dao Tonči, dočekao je Balakova i nastupio na revijalnim utakmicama koje su organizirane da bi Bugarin uoči priprema vidio igrače s kojima raspolaže.

- Da Balakov nije došao, igrao bih tenis. Za njega ću ostaviti srce na terenu, za njega mogu igrati štogod treba - govorio je Kukoč o svom treneru. Eto, potrebno je bilo da stranac dođe na klupu Hajduka kako bi mladić dobio mjesto u momčadi.

- Sada su gotovo svi moji snovi ostvareni, ostaje još samo jedan. A to je da u dresu Hajduka osvojim naslov prvaka Hrvatske. Smatram da imamo jaku momčad, možemo se nositi s Dinamom. Ako ne uspijemo ove sezone, moramo sljedeće, ostajem dok ne osvojimo prvenstvo - kazao je Kukoč.