Štimca će HNS u slučaju neuspjeha protiv Makedonije i Belgije ostaviti na čistini

Poraz od Švicarske nije prvi, a 100% je sigurno neće biti posljednji u vatrenoj povijesti. Hrvatska je izgubila od odlične reprezentacije i ako bi trebalo tražiti tračak svjetlosti u mraku poljudske večeri, onda bismo mogli zaključiti da je poraz sam po sebi dobrodošla, i to sjajna, opomena onima koji skrbe o reprezentaciji.

Hrvatska je imala više poraza u sličnim prilikama, pa slapovi negativne energije koji se odašilju prema izborniku Igoru Štimcu nemaju izvorište samo u traljavom načinu kako je pripremio utakmicu, taktiku i vodio Vatrene. Provala negative izvire u tzv. političkom kontekstu Štimčeva imenovanja, temeljem dogovora sa Zdravkom Mamićem, čemu je kumovao Davor Šuker.

Šira je javnost alergična zbog dogovora dojučerašnjih neprijatelja, odnosno još i više zbog načina na koji nastoje predstaviti tu “slogu”. Od prvog dana postavljali smo retoričko pitanje, zašto tako podcjenjuju masovno javno mnijenje i kako misle funkcionirati u okruženju koje im nije sklono? Kad je već tako, vjerovalo se da će Igor Štimac pokušavati zaraditi respekt nogometno-stručnim potezima, jer je to očito jedino područje na kojem može barem djelomice kompenzirati velik, a opet rastući animozitet javnosti prema aktualnom projektu HNS-Hrvatska. Nažalost, protiv Švicaraca nije iskoristio bonus i ojačao poziciju te atmosferu pred kvalifikacije s Makedonijom i Belgijom, štoviše.

Štimac je nakon ružnog poraza najavljujući uključenje Sammira dodatno ražestio javnost jer nju nakon svega (ispadi igrača, Mamićeva javna nametanja…), više itko ne može razuvjeriti od toga da je u pitanju samo interesni projekt. Taman da je točno da taj igrač rješava tehničko-taktičke probleme Hrvatske, uvjeti za promociju toga igrača nikad nisu bili lošiji i kao takvi teret su za reprezentaciju...

Nismo sigurni da se izborniku s takvim rizikom isplati ući u tjedan uoči dviju utakmica koje mu mogu usmjeriti reprezentativnu karijeru. Valjda mu je jasno da će ga u HNS slučaju neuspjeha protiv Makedonije i Belgije ostaviti na čistini.

Zato je jedino što Igor Štimac može učiniti za sebe i reprezentaciju da se fokusira na nogomet i njegove nepisane zakonike. Hrvatska je kvalitetom bitno jača od Makedonije, nedvojbeno snažnija od Belgije. Prvi će se u Zagrebu zatvoriti i izgarati da napakoste Hrvatskoj u kontri, kao i uvijek, drugi su u euforiji jer osjećaju zajedno s navijačkom vojskom da napokon imaju reprezentaciju gladnu uspjeha, velike scene i nadasve vrijednu plasmana na SP. Makedoniju se mora dobiti, a u Belgiji je ključno ne izgubiti. Kako to učiniti u kontekstu viđenoga sa Švicarskom?

U 18. danu lipnja, u Gdanjsku su Pletikosa – Vida, Ćorluka, Schildenfeld, Strinić – Vukojević, Rakitić – Srna, Modrić, Pranjić – Mandžukić, uz doprinos Jelavića, Perišića, Eduarda, umalo eliminirali kasnijeg europskog, a trenutno i svjetskog prvaka Španjolsku.

Svi su ti igrači i dalje dio Hrvatske i ne vidimo logičan razlog da ih se Štimac odrekne u korist ikakve imaginarne želje za tzv. “boljim” nogometom. U tom krugu 15-16 igrača (pored Lovrena, Olića, Kranjčara, Badelja…) izvire homogenost, uigranost, kompaktnost i, ako hoćete, kemija momčadi koja je odlično odigrala zahtjevan Euro. Dvadesetak dana prije kvalifikacijskog starta čini nam se da je nužno zbijanje redova kudikamo lakše uz provjerene vrijednosti i postave.

Sada je najvažniji rezultat i nema se vremena za kojekakve eksperimente i dokazivanja… Do rezultata se može samo nogometnom logikom, i to s velikim teškoćama jer se i (napaljene) protivnike nešto pita. Svaki odmak od te logike korak je bliže dramatičnim posljedicama kako za reprezentaciju tako i za nogometnu politiku...