Stanić progovorio nakon 7 godina: 'Da sam ostao u Hrvatskoj i ja bih u zatvor!'

Nije uspio skriti, iz napisane su kolumne curili cinizam i iskrenost, brutalna iskrenost. Mario Stanić (39) na papir je stavio dušu, branio Nenada Praliju, zapitao se je li nogomet baš najveće zlo ove države i duhovito, ali s porukom, zaključio da bi se u Remetincu mogla osnovati i liga, samo, “kakva bismo to mi bili ozbiljna liga ili momčad ako nemamo predsjednika i članove Nadzornog odbora? Zato molim nadležne institucije koje se tim bave da nam omoguće sve uvjete za normalno natjecanje.”

- Nekih 6-7 godina stajao sam postrani i ta mi se pasivnost, očito, obila o glavu. “Nije to moj problem i imam pravo biti postrani”, tako sam razmišljao. Pa se, možda i iz očaja, sve sručilo na taj papir; pa je li moguće da je baš nogomet najtruliji dio našega društva, da se samo u nogometu sve plaća na crno, a na sve se zalijepio i Nenad Pralija, čovjek kojega od svih uhićenih najbolje poznajem...

Daleko smo mi od spektakla...

- Gledajte, čini mi se da je cijela afera svedena na igrače koji su mučenici i paćenici, a “ovi” ostali su tu gdje jesu. A što je s predsjednicima, trenerima i ostalima koji su im mjesecima lažno obećavali novac?! Nema tu nikakvih novosti, nemojmo mistificirati, unazad 15-20 godina, za vrijeme igranja u HAŠK Građanskom, sezone 92/93., i sâm sam bio svjedok kako je politika odlučivala tko će ostati, a tko ispasti iz lige. Pa, na koncu, tko zna što bih ja napravio da sam ostao u Hrvatskoj i da nisam šest mjeseci dobio plaću. Teoretiziram, ali opet, tko zna, možda bih danas bio u zatvoru.

- U vezi odlazaka vodećih ljudi u našem nogometu svaki bi komentar bio suvišan. I ja sam doduše sukrivac zbog svoje pasivnosti, ali po zapovjednoj odgovornosti sve se zna. A znate kada će “on” otići? Kada se umori od previše brige za hrvatski nogomet. Ili prirodnim putem...

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!