'Rođen sam u Švedskoj, ali balkanski temperament i mentalitet nikada neću sakriti!'

Prije desetak godina Vlatko Marković stigao je u švedski grad Malmö kako bi zakapario Zlatana Ibrahimovića i priključio ga reprezentaciji Hrvatske. No, Vlatko nije uspio, a za neuspjeh te misije prst krivnje uperen je u nekog nesretnog taksista koji, eto, nije znao pronaći iz prve put do Hrvatskog doma u kojemu je otac napadača Milana čekao Markovića svirajući harmoniku i evocirajući uspomene na rodnu grudu kroz note pjesme “Tebi, majko, misli lete...”

Tako je barem glasila priča koja se redovito ponavljala kada bi se netko zapitao zašto Zlatan Ibrahimović nije išao putevima braće Kovač, Šimunića, Rakitića...

Ipak, u utorak je taj mit arhiviran u povijest, baš kao i onaj da Totija Dedića, neumornog borca za prava, još niti jedan nogometaš na svijetu nije odbio... Toti je, naime, htio Ibrahimoviću pokloniti majicu s njegovim imenom, ali je ovaj prošao pokraj Totija kao da ne postoji. No, pokraj novinara nije mogao tako. Na press konferenciji Ibra se osvrnuo na tu priču o sebi u dresu Hrvatske.

- Već su me pitali za to - odgovorio je na pitanje je li doista bio blizu Hrvatske i nastavio: - Moja majka je Hrvatica, otac iz Bosne, ali ja sam rođen u Švedskoj i u meni nikad nije postojala dvojba za koga ću igrati. Iskreno, mislim da mi nitko nikad nije prišao s pitanjem hoću li igrati za Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu.

Ipak, njegova nesuđena reprezentacija sasvim solidno gura i bez Zlatana Ibrahimovića. A za to je, smatra on, ponajviše zaslužan Luka Modrić.

- Modrić je fantastičan igrač, jedan od najboljih na svijetu. Hrvatska ima puno dobrih i talentiranih nogometaša - smatra Ibrahimović.

Valjda je za to zaslužna i DNK s ovih područja, a te gene i Ibrahimović nosi u sebi i ne krije ponos zbog toga.

- Nosim temperament Balkana u glavi. Obiteljski sam povezan s ovim područjem, kod kuće pričamo ‘po naški’. Imam taj mentalitet i uvijek ću ga nositi u sebi - iskren je Ibrahimović koji je upravo zbog tih gena izrastao u jednog od najboljih napadača svijeta, ali i prznicu kojoj ne treba puno da eksplodira.

Posljednji je to na svojoj koži osjetio nogometaš Napolija Salvatore Aronica koji je dobio jednu “roditeljsku” od Ibre, a ovaj nekoliko utakmica pauze od talijanske federacije. Nije ga bilo, između ostalog, i na derbiju s Juventusom.

- Svatko uči na svojim pogreškama, a ja nisam izuzetak. Zbog toga sam ispao idiot - priznao je Ibrahimović koji nije htio obećati kako je ovo i posljednji put da šakama i dlanovima rješava sukobe na travnjaku.

- Ne znam hoće li se ponoviti. Kada igram nogomet, onda ga igram s velikom dozom emocija u sebi - zaključio je Ibrahimović.