Bez sumnje, gostovanje u Maksimiru za sve momčadi, pa tako i za Rijeku , spada u posebnu kategoriju. Dovoljno je kazati da su Bijeli na prvu pobjedu u “šumi” od osamostaljenja čekali sve do 1999., kada su Gračanove trupe u borbi za naslov prvaka toga 21. travnja izliječile rezultatske frustracije i trijumfalno promarširale Zagrebom (1:0). Nije bilo dovoljno za titulu, znamo zašto.
U sezonama koje su uslijedile, kada je HNL u pitanju, dečki s Kantride još su u samo tri navrata podno Sljemena okusile slast punog plijena. Posljednji put dogodilo se to 2010., opet pod stručnim ravnanjem Gračana, koji je nadmudrio kolegu Zajeca (2:1). Lisjak, Švrljuga, Čagalj, Budicin, Jurasovski, Vukman, Landeka, Kreilach, Štrok, Rodić i Đalović (Stepčić, Rukavina i Križman u igru su ušli u nastavku), uz velikodušno darivanje Badelja (pogodak u vlastitu mrežu), kreirali su pobjedu i “otišli u povijest”...
Pod stijenama su danas, izuzmemo li Budicina (nastupa za drugu momčad Rijeke), neki novi klinci, željni rušenja neugodne tradicije. U subotu će Bijeli po 32. put u HNL-u istrčati u Maksimiru. Nerijetko je Rijeka u metropolu odlazila (hrabreći se?) s velikim najavama, da bi već na Gornjem Jelenju potpisala poraz. Gosti su, izuzmemo li tek nekoliko sporadičnih bljeskova, uglavnom padali bez ispaljenog metka, često kući vraćajući se pune mreže (0:6, 1:6, 0:5, 1:5, 0:4, 1:4...). No, prošlogodišnji prvi okršaj u finalu Kupa (1:0) mogući je nagovještaj da se vremena mijenjaju, da su Bijeli izrasli u momčad koja ne mora strahovati od nastupa na “velebnom zdanju”. Ove sezone, barem se nama tako čini, riječki aduti za napad na Maksimir već dugo, a možda i nikada nisu bili su jači.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....