U Splitu rijetki vjeruju da se sve odigralo tako kako je sugerirao Marić, kapetan Osijeka aplaudirao Krovinoviću

Hajdučki puk u svojoj bogatoj povijesti pamti dva velika poštenjaka, cinici i pragmatici će reći – naivčine, koji su svojim potezima, priznanjima da su nešto napravili, izazvali salve odobravanja i isticanja kao primjera iskonskog fair-playa. Daleke 1961. godine Zlatko Papec je u polufinalu Kupa protiv Varteksa u Varaždinu u 10. minuti sucu Erlichu priznao da je pogodak za vodstvo Bijelih postigao – rukom.

Erlich mu je zahvalio, poništio pogodak, a Varteks se naplatio senzacijom, pobjedom od 2:0. Sanjali su tada splitski nogometaši, Hajduka i RNK Splita, o splitskoj završnici Kupa, ali i Crveni su tada zapeli u polufinalu (Vardar 5:2). Priča kaže da je Bernard Vukas zamjerio Papecu na iskrenosti…

Dvanaest godina kasnije moćni stroj Branka Zebeca je na Plinari gazio Partizan s 3:0, bila je to utakmica pred okršaje s Leedsom u polufinalu Kupa pobjednika kupova, kad je sudac Gugulović svirao jedanaesterac nakon prekršaja na Ivici Šurjaku. Tada mladi napadač Hajduka rekao je sucu da penala nije bilo, na što mu je ovaj pred punim stadionom pružio ruku i čestitao na hrabrosti. No, utakmica se u drugom poluvremenu zakomplicirala s dva brza pogotka Partizana, iako je Hajduk na kraju sačuvao pobjedu od 3:2. Priča kaže da golgeteru Petru Nadovezi nije najbolje sjela Šurjakova iskrenost…

”Fast forward” u 2022. godinu i Gradski vrt u Osijeku, derbi Osijeka i Hajduka, te jedanaesterac na Filipu Krovinoviću, koji bi također mogao prerasti u fair-play potez godine, ako je istina da je vezni igrač Bijelih sugerirao sucu Franu Joviću da kontakt s Mihaelom Žaperom nije vrijedan najstrože kazne. Upravo na tom detalju šef sudaca Bruno Marić opravdava Jovića jer je “Jović zvao VAR nakon što mu je Krovinović kazao da je jedanaesterac tanak”, a što se kasnije pretvorilo u “Krovinović je sam kazao da nije bio jedanaesterac”.

Na stranu blijeda igra Hajduka, nedostojna aspiranta na titulu prvaka, jer tko zna što bi bilo da je ostala prvotna odluka Jovića i da je Marko Livaja dobio priliku pucati s bijele točke. Livaja je ipak “nešto sigurniji” izvođač penala od Mije Caktaša. U Splitu malo tko vjeruje da se sve odigralo tako kako sugerira Marić, pogotovo što to dolazi od čovjeka koji je kao sudac bio “persona non grata” u gradu pod Marjanom, pa i u bližoj okolici (Stobreč), ako ćemo se gorko našaliti na onaj nerazuman napad na Daruvarca u jednom restoranu prije nekoliko godina.

Kad i ako Filip Krovinović kaže nešto na ovu temu, priča će biti zaključena. No, nekako sumnjamo da će se to dogoditi u skorije vrijeme. Ionako je to voda ispod mosta, promijeniti se neće ništa, nova utakmica stiže već u subotu…