PIŠE Z. REIĆ Ne daj Bože da se ispune strahovanja legende Hajduka, ali stanje je - agonija

Što se to događa s Hajdukom? Mnogi se čude, pitaju se kako su se to “bijeli” srozali da čak trener Marijan Pušnik priznaje ne samo supremaciju Dinama i Rijeke (“ne možemo se s njima mjeriti”) nego dovodi u pitanju i treću poziciju na tablici (“borit ćemo se s Osijekom”). Odgovor je jednostavan, kako se posljednjih godina sijalo, tako se sada žanje. Nažalost navijača Hajduka, ali i svih koji vole naš nogomet, stanje na Poljudu je takvo da je splitski klub u agoniji.

Ipak, treba sačekati ovu utakmicu s Maccabijem, uzvrat u doigravanju za Europsku ligu, jer bi eliminacija Izraelaca bila barem neka olakšica u preteškoj situaciji, i to ne što se tiče budućih rezultata već isključivo u odnosu na financije. To da se zaradi novac za preživljavanje, kako se ne bi dogodila još veća propast. Ne daj Bože da se ispune strahovanja Ivana Pudara, bivšeg vratarskog velikana, sada trenera, koji je zabrinut rekao:

- Ajme, samo da nam Hajduk ne pogodi sudbina Jugoplastike.

Hajduk je doživio drugi uzastopni nokaut na svojem terenu, u drugom derbiju, najprije protiv Dinama 0-4, sada protiv Rijeke 2-4, pa je uzbuna logična. Aktualna uprava, konkretno predsjednik Ivan Kos, u više navrata je tražila razumijevanje javnosti, jer su “naslijedili teške probleme”. Možda je i tako, čak je vjerojatno i točno, ali se postavlja pitanje kako su to svi, pogotovo iz udruge Naš Hajduk, udarali “slatke” bivšoj upravi, hvalili se poslovanjem, transparentnošću, pozitivnim trendom, čemu su pridonosili i pojedini novinari-navijači kad su tumačili kako se provode “projekti za budućnost” i ostale besmislice.

Svi koji su i na diskretan način upozoravali da se Hajduk nasukao, da “bijeli” idu krivim smjerom, da se dovode igrači koji ne zaslužuju sveti dres Hajduka, odmah su proglašavani neprijateljima kluba. Takvi su izloženi uvredama i prijetnjama od strane primitivnih i zaslijepljenih, koji ne shvaćaju da se onaj slogan “Hajduk živi vječno”, sve više pretvara u drugi, “Hajduk preživljava vječno”. Još je Branko Grgić, predsjednik Hajduka pod čijim su vodstvom osvojena tri prvenstva, baš nezaboravna, upozoravao kako je “klub na aparatima”, pa su se svi nadali da će pretvorba donijeti boljitak. I bilo je tako zakratko, Hajduk je odjednom zahvaljujući državnoj finti od propisa, ozdravio, napunio kese i onda se opet krenulo u debele dugove.

Uglavnom, bit će vremena za neke procese, za prozivanja onih koji nisu dobro radili, ali i ovih aktualnih koji se po svemu nisu, najblaže rečeno, najbolje snašli. Tu je posebna odgovornost Slavena Marasovića i drugih iz Nadzornog odbora, koji su izazvali smjenu kadrova i omogućili da klub preuzmu novaci bez pravog iskustva.

A što se tiče nokauta od Rijeke, treba podvući odgovornost trenera Marijana Pušnika. Naime, postaviti kompletnu novu momčad u odnosu na onu koja je igrala protiv Maccabija (jedino se održao u prvoj jedanaestorici Grk Savvas Gentsoglou), bila je ravno samoubojstvu. Osim u slučaju da je Pušnik namjerno želio izvesti ružni “striptiz” i prikazati s koliko lošim igračkim kadrom raspolaže.

Kad je postavljeno pitanje kvalitete Maxima Bilyija i Marka Pejića poslije debakla s Rijekom, trener je odgovorio:

- Pa nisam ih ja doveo. Oni imaju ugovore…

Točno, došli su za mandata Gorana Vučevića, ali Pušnik ih je imao prilike upoznati tijekom nepuna tri mjeseca rada. Konačno, on je sastavio tu momčad koja se ni u kojem slučaju nije mogla othrvati Riječanima. Pušnik je, mora se priznati, izvanredno startao do derbija s Dinamom, tada je na neki način krenuo slom, jer su na vidjelo izašle sve slabosti “bijelih”. U vrijeme terceta Marin Brbić - Goran Vučević - Damir Burić izgledalo je da je klub solidno posložen. Uostalom, i neki, može se kazati igračići, odrađivali su svoje zadatke jako dobro, pa se nekako prolazilo kao i na startu u ovom prvenstvu na plećima vratara Lovre Kalinića, u prvom redu, pa onda čarolijama Tina Sušića i Francka Ohandze.

Mnogi su skloni prijeći preko svih zamjerki samo da se eliminira Maccabi. Pa neka tako i bude, ostaje pitanje kako će Hajduk dalje protiv još jačih europskih klubova, može li doći do pravog sramoćenja “bijelih”, pogotovo kad se bliži kraj prijelaznog roka i kad je teško osigurati pojačanja. No, sportski direktor Mario Branco kao i trener Pušnik moraju biti zabrinuti, jesu li doista Memolla, Futacs, Maganto, Said, Ćosić, Gentsoglou kvaliteta za Hajduk?

I još nešto, nastupi u Europi su parada, mora se voditi računa o osnovnom natjecanju, HNL-u.