PIŠE T. ŽIDAK Negdje u njemu gori vjera da ga Mamić neće ostaviti na cjedilu. Kakva zabluda!

Zlatku Kranjčaru nisu se ispunile želje, umjesto škotskog prvaka igrat će protiv najbolje austrijske momčadi! Izgledi za plasman u Ligu prvaka su minimalni, iako je u “čudesnom napitku” Red Bull, koji se uglavnom miješa s votkom, ostao samo jedan igrač koji je bio Dinamova crna mačka, Soriano!

Bile su to vrlo bolne utakmice za “modre”, gubilo se 1-5 i 2-4, samo jednom su “modri” remizirali u Salzburgu (1-1), sve ostale utakmice su izgubili. I kada se bolje razmisli, s ovim igračkim kadrom pametnije je igrati Europsku ligu, nego Ligu prvaka. Bez obzira na zaradu, barem neće biti kanta za napucavanje. Iako Cico Kranjčar vjerojatno tako ne misli.

Ljudi su napokon počeli vjerovati, dolaze na nogomet! Ali, kome se može vjerovati kada je Dinamo u pitanju? Samo Cici Kranjčaru, čije ime je na dvije europske utakmice privuklo na Maksimir više od 25.000 ljudi. Ne i njegov nogomet, on još uvijek nije na europskoj razini, magnet je samo Kranjčarovo ime. Za sada cilj opravdava sredstvo, igra se jedan dekadentni, tmurni ali svrsishodni nogomet, međutim, kadar, koji su maksimirski vizionari dali Kranjčaru u ruke, ne može ponuditi više. Štoviše, u prvoj utakmici protiv Dinama iz Tbilisija Kranjčar je izvukao iz momčadi puno više nego što ona objektivno vrijedi.

Rijetki su bili treneri kojima se vjerovalo. Navijački puk se zaklinjao jedino u Josipa Kužea, koji je “osramoćenog bedaka” 2005. godine osovio na noge i doveo do šampionskog postolja. Dinamo je u njegovo vrijeme igrao dobar nogomet, na žalost, bez europskog rezultata. Vjerovalo se i Vahidu Halilhodžiću, treneru visoke europske klase, ali, Mamića je škakljala njegova godišnja plaća (900.000 eura). Na početku se vjerovalo i profesoru Ivankoviću, ali je zbog poniznog odnosa prema gazdi, izgubio simpatije navijača.

Cici Kranjčaru ne vjeruju samo zato što je nogometni šmeker, njegov zagovornik je i statistika. Ona kaže da je Kranjčar prvi osvojio s Dinamom dvostruku krunu (1996), da je prvi ušao u Ligu prvaka (1998), a sada, unatoč momčadi koja je tek za nijansu jača od Slaven Belupa, najavljuje i proljeće u Europi. Iskreno, ne vjerujem da će Cico dočekati “visibabe na Sljemenu”, prije će biti uvenula visibaba u Mamićevom vrtu...

Zašto Kranjčar, čija karizma privlači ljude u Maksimir, vjeruje u čudo?

Negdje u njemu gori vjera da ga Zdravko Mamić, ipak, neće ostaviti na cjedilu. Kakva zabluda! Predsjednik Mirko Barišić hvali se da Dinamo nikad nije imao više novca, ali ne kaže - i rijetko slabiju momčad. U klubu jedva čekaju ponudu za Marka Roga, koja će ih “izuti iz cipela”, ne bi li utefterili još 15,000.000 na šleper para. A sa šlepera uvijek padne koja kuna. Jesu li koga kupili? Marka Leškovića, nogometaša koji šest mjeseci nije pipnuo loptu. Nisu Kranjčaru ispunili ni skromnu želju, ne daju 400.000 eura za nekakvog austrijskog centarfora, a istovremeno se guše u novcu. A Cico uporno trubi - razbit ćemo europsko prokletstvo! I sanja da će jednog dana vratiti sina Niku u Dinamo. Iako, prišapnuo mi je to Ivica Olić, Niko se nikad više ne želi vratiti u Maksimir, taj ožiljak nikad neće zacijeliti...

Cico Kranjčar još nije shvatio da živi u “gnijezdu srditih stršljenova”, koji znaju da on nije njihov čovjek. Dokle će mu dati disati? Mogle su se podzemne namjere iščitati iz slogana “ide Vlak, ide Vlak...”, kada ga je njegov prvi suradnik i sportski direktor, suigrač iz ‘82., oštro kritizirao samo dva dana prije utakmice u Tbilisiju. Cico bi trebao znati da to nisu Vlakove riječi, jer nikada nije bio baš tako rječit i odriješit, već govor koji je netko napisao u laboratoriju pod zapadnom tribinom. Srećom, bomba u avionu za Tbilisi nije eksplodirala, ali, “Cico, pazi Vlak...”.

U srijedu, 10. kolovoza, Cico Kranjčar će biti na najvećoj kušnji. Na Poljudu ga čeka slovenski trener Marjan Pušnik, za kojega je slavni Brane Oblak kazao da nije trener, već “nastavnik tjelesnog odgoja”. Slavni znaju prolupati, jer, ako je Pušnik i nastavnik, on je dobar nastavnik. I njemu su Dinamo i Kranjčar pravi test, i “bijeli” i “modri” će nakon te utakmice saznati puno više o vlastitoj vrijednosti...

Prije Splita, Dinamo će u Vinkovce. Podsjetit ću Cicu Kranjčara da u susjednim Andrijaševcima živi obitelj pokojnog Lovre Maslača, koja ga je obožavala, u kojoj je Dinamo bio kult, a Cico česti gost. Nađeš li vremena, odvoji sat vremena za posjetu toj staroj, šokačkoj obitelji, jer tamo u vitrini još stoji tvoja maskota iz igračkih dana. U času kada Milan Bandić gasi “Domagoj”, barem na trenutak oživi uspomenu na pokojnog Lovru...