Opća tučnjava nakon utakmice, redari razdvajali pobješnjele nogometaše!

Nastavila je Istra 1961 tradiciju dobrih rezultata u Gradskom vrtu. I petu uzastopnu utakmicu s Osijekom na njegovom terenu je ostala neporažena. Osijek se izvukao neugodnosti i bez obzira na više prigoda mora biti zadovoljan što nije izgubio.

Često važnost utakmice i imperativ rezultata znaju sputati igrače. Poglavito još u igri s protivnikom koji s njim u posljednjim međusobnim nadmetanjima ima tako dobar i pozitivan skor kao što ga ima Istra 1961 u četiri posljednja gostovanja u Gradskom vrtu. Međutim, po domaćem se sastavu od prvog sučevog zvižduka tako nešto nije primjetilo. Dapače, Bijelo-plavi su jurnuli u napade od početka igre. Već na isteku druge minute Mišić je lukavo i razvidno dobro smišljeno pokušao iznenaditi vratara Drevena, ali njegov udarac s dvadesetak metara nije donio ranu promjenu početnog rezultata. Onda je glavom u 8. minuti zaprijetio Šorša, Dreven obranio, a na drugoj strani odmah potom Radonjić je snažno odapeo s osamnaest metara, ali za malo pokraj vrata. Navještalo je to zanimljivo nadmetanje aktera susreta. Iako, najvatrenije navijače obje momčadi kao da to baš i nije zanimalo. Zabavljali su se na svoj način, čak i udruženo, vrijeđanjem čelnika HNS. No, to je ipak neka druga tema. Većina, od inače malobrojnih gledatelja, bila je posvećena događajima na igralištu.

Malo je nedostajalo da domaćini dođu u vodstvo u 23. minuti. Mešanović je sve dobro napravio, ali ispred nezaštićene mreže gostiju našao se Heister i u posljednjem trenutku loptu izbacio u polje. Malo je i zaiskrilo u igri. Požutjeli su prvo Jo, a onda i Pavić. Ipak, sve je to bilo u žaru borbe, doduše s nešto više oštrine, ali ne i nakane da se nesportski zaustavi protvnika. Čak i kada su se u bliskom susretu našli Radonjić i Pranjić. Pružili su odmah jedan drugom ruku i prije nego što je to od njih energično zatražio sudac Jović. Odnos snaga na terenu u prvom poluvremenu je bio ravnopravan iako s nešto više posjeda lopte u nogama domaćeg sastava. Samo, koristi, učinkovitosti u tom nije bilo. Istra 1961 se dobro, organizirano branila, a kada je došla u posjed lopte znalački ju je čuvala sve dok vižljasti Jo ili raspoloženi Franjić nisu povukli ka kaznenom prostoru Osijeka. Dojam je bio, za obje momčadi, teško će gledatelji vidjeti loptu u mreži. Još i više je učvršćen u 49. minuti kada je Mešanović odlično poslužio Šoršu, a ovaj izglednu prigodu pretvorio u promašaj.

Osijek je ipak s puno više napadačke poduzetnosti otvorio drugo poluvrijeme. Imao je izglednu prigodu i u 53. minuti kad je Mišić poslužio Jamaka, a ovaj s četrnaest metara ciljao donji lijevi kut i za malo promašio. Osjetio je trener gostiju Pamić kako mu momčad treba svježe krvi. Zamijenio je u nastavku posustalog Franjića, a onda i Joa. Posljednjih pola sata utakmice tražio je uspostavu izgubljene ravnoteže s Matošem i Tomićem. Bogme, isplatilo mu se. Matoš je bio dodavač, asistent iznimno spretnom Radonjiću za vodstvo.

Rezultatska prednost gostiju trebala je, očekivalo se to, natjerati Osijek na juriš ka poravnanju. A donio mu ga je prekid u 71. minuti kada je Jamak ubacio loptu, a Jonjić kao leteća nezaustavljiva tvrđava glavom savladao vratara gostiju.

A da su igrači jako emotivno doživjeli svoje nadmetanje potvrdio je događaj nakon utakmice. Sukobili su se igrači obje momčadi, uredovat su morali i redari, navodno i nazočni policajci. Šake su poletjele, obostrano, živci su popustili. S tribina se nije moglo ni naslutiti da će utakmica imati i treće poluvrijeme. Na sreću kako se brzo sve začelo tako je i prestalo. Tuševi su sve rashladili.