OD TUDORA DO TUDORA Čak devet trenera vodilo je Hajduk u razmaku od pet godina, a od svih danas angažman ima samo - jedan

Od Tudora do Tudora, u pet godina puno se toga promijenilo u Hajduku. Od veljače 2015. do veljače 2020. čak je devet trenera vodilo Bijele. Gotovo dva po sezoni.

Krenuo je Vukas, nastavio Poklepović, pa dvije utakmice na klupi je sjedio i Vučević. Ponovno je zatim momčad preuzeo Vukas koji je odradio kraj sezone, a naslijedio ga je Burić. zatim je stigao Pušnik, pa iza njega Carrillo, pa Kopić, Vulić, Oreščanin, Burić i na kraju ponovno Tudor. Izredali su se treneri kojima Hajduk, u konačnici, ipak nije bio odskočna daska. Od devet nabrojenih, angažman danas ima jedino Carrillo. Nekoć se smatralo da je rad u Hajduku pravi “trampolin” za sljedeće poslove, no promijenilo se vrijeme. Analiza će dati za pravo onima koji drže da je većini angažman u Hajduku kruna karijere.

Mađarska oaza

Joan Carrilo je iznimka koja potvrđuje pravilo. Carrillo je od studenoga prošle godine trener MOL Vidija, momčadi na ovim prostorima poznate kao Videoton. Španjolac je s Poljuda otišao početkom studenoga 2017. poslije poraza od Rudeša na splitskom travnjaku (2:3). Bijele je vodio nepunu godinu dana, stigao je u prosincu, otišao u studenome 11 mjeseci kasnije.

Carrillo je manje od dva mjeseca bio bez posla, angažman je dobio u poljskoj Wisli. Nije se, doduše, previše zadržao u posrnulom poljskom velikanu, šest mjeseci, praktički proljetnu polusezonu 2018. proveo je u Krakowu. Na novi angažman čekao je Carrillo godinu i pol da bi se u konačnici vratio tamo gdje je i ostvario najbolje rezultate. S Videotonom je bio prvak 2015., uostalom taj trofej bio mu je i preporuka za dolazak u Hajduk. S klubom iz Szekesfehervara osvojio je jedini naslov u karijeri koja inače ne bilježi velike klubove. Videoton, Hajduk i Wisla njegove su perjanice karijere, a na Poljudu će ostati upamćen kao trener pod čijom je paskom do kraja stasao Nikola Vlašić. U mandatu Carrilla realiziran je transfer u Everton, rekordni posao Hajduka vrijedan 10 milijuna eura.

Gdje su ostali? Za Burića se zna, još se nije ni “ohladio” od posla u Hajduku. Oreščanin je proteklih šest mjeseci ostao na plaći u Hajduku s obzirom na to da je u trenutku smjene imao ugovor s Bijelima potpisan do ljeta 2022. godine. Novi angažman traži i bit će zanimljivo vidjeti koliko će mu uspješna epizoda sedmomjesečnog rada na Poljudu dati “vjetar u leđa” za nove angažmane, jer nema sumnje da je Oreščaninu Hajduk bio “top level” s 47 godina u životnom kalendaru.

I Marijanu Pušniku je Hajduk bio u vrhu popisa klubova koje je trenirao. Ako ne i najbolji, jer u konkurenciji su Maribor, japanska Fukuoka i Olimpija, pa je jasno da su Viole najjači oponent Bijelima u pitanju naj-kluba karijere Marijana Pušnika.

Kopić u čekaonici

Šestomjesečni angažman u Hajduku slijedio je kratki, jednomjesečni posao u Olimpiji u ožujku 2017. i potom je sve zastalo u Velenju. Prvo trener, a potom sportski direktor prvoligaša Rudara koji pokušava pobjeći sa zadnjeg mjesta i time izbjeći ispadanje iz elitnog društva u Sloveniji. U Hajduku je bio šest mjeseci, do početka prosinca 2016. godine pri čemu treba kazati kako je iznenađujuće došao do poljudske klupe, ali kasnije je njegova karijera očekivano ušla u domaće, slovenske vode.

Angažman danas nema ni Željko Kopić. Naslijedio je Carrilla u studenome 2017., ali nije uspio proslaviti godišnjicu na Poljudu. Nedostajala su mu dva mjeseca. Kako u Hajduku sve često stane u jednu loptu, jednu utakmicu... tako je i Kopiću presudio remi u Koprivnici s naglaskom da je prošao turbulentne promjene Uprave, igračkog kadra... Kopić je poslije Hajduka bio trener u ciparskom Pafosu gdje se, za razliku od Bijelih, uspio održati godinu dana. Posao je na sunčanom sredozemnom otoku dobio u listopadu, samo mjesec dana nakon odlaska iz Hajduka, a Cipar je napustio u studenome prošle godine otkada čeka novi angažman.

Zoran Vulić je zauzeo Kopićevo mjesto u Hajduku i to je bio njegov posljednji angažman. Dva mjeseca je Vulić bio trener Bijelih, otišao je u studenome 2018., a na njegovo mjesto sjeo je Oreščanin.

Od sedam nabrojenih stručnjaka koji su vodili Bijele u zadnjih pet godina, samo Carrillo trenutno ima samostalni trenerski angažman. Spletom okolnosti, činjenicom da rade drugi posao (Pušnik, Vukas), nedavnom smjenom (Burić) ili nekim trećim razlogom, drugi nisu na klupama. Dva preostala koje nismo dotakli u analizi su preminuli Špaco Poklepović, te Goran Vučević koji je više od dvije godine skaut Barcelone, a Bijele je poveo tek dva susreta u travnju 2016.

Burić jedini

U pet godina devet trenera, neki tek privremeno, neki po dva ili 10 mjeseci. Ali samo jedan s kompletnom sezonom. Damir Burić u prvenstvu 2015./16. vodio je momčad kroz kompletno prvenstvo. Samo Burić i nitko više u zadnjih pet sezona. Doduše, bio bi Burić i dulje trener da nije bilo smjene vodstva kluba, ali tek se kroničari zbivanja danas toga wsjećaju. Godinama bilježe serije smjena gdje jedan započne, drugi nastavi, a treći završi sezonu. Figurativno rečeno, ali baš je tako izgledalo. Je li Tudor taj koji ponovno prekida niz, jer upravo je Tudor proveo najviše vremena na klupi Hajduka u zadnjih 15 godina! Fascinira taj podatak, no činjenica je da je Tudor odradio 21 mjesec na klupi Bijelih, od početka svibnja 2013. do početka veljače 2015. Sezonu i pol u kontinuitetu je proveo u ulozi trenera Bijelih!

Prije njega, u zadnjih 20 godina, uspjelo je to i Zoranu Vuliću koji je Bijele vodio u sezoni 2002./03. pa sve do početka svibnja 2004. godine kada je klupu preuzeo Nadoveza na samo tri kola prije kraja. Koliko li se samo igrača promijenilo svih tih sezona dok su treneri pokušavali etablirati vlastite vizije...