Niko Kovač: 'Smijali su mi se za Ivana Perišića i taktiku, a sad nas se boje'

Upravo je istekla prva godina izbornikovanja Nike Kovača. Malo njih je vjerovalo u njegovu trenersku ingenioznost i u njegove vizije, ali smo zato vjerovali u njegov nogometni odgoj, u nogometnu kulturu i njemačku nogometnu filozofiju, čiji je sljedbenik. Upravo je to nedostajalo balkanskom nogometnom kaosu. Što nismo voljeli kod njega? Njegovu distancu, bio nam je daleko, ali, rijetko je koji izbornik bio bliže hrvatskoj nogometnoj ligi. Povremeno nas je smetala i njegova njemačka, bespogovorna odanost gazdi. Ali, zar mu gazda prije utakmice s Meksikom u Brazilu nije dao slobodne ruke. “Bez obzira na rezultat, i dalje ćemo biti zajedno”...

Za samo godinu dana odagnao je sumnje i nepovjerenje kojim smo ga dočekali. Nakon što je pruski zgazio Talijane u Milanu i nakon što su mu pobjedu oteli vlastiti navijači, dobio je ogromno poštovanje nogometne publike.

Mentalni preokret

Kako bi ocijenio tri posla koja je obavio u prvoj godini? Baraž za Svjetsko prvenstvo, tri utakmice u Brazilu i četiri kvalifikacijska susreta za Europsko prvenstvo 2016. godine?

- Kada sam preuzeo reprezentaciju, bili smo u ‘problemčićima’, bitno je bilo dovršiti posao i otići u Brazil. Visjeli smo, ali smo dobro obavili stvar. A Island nije bio liliputanac, kako smo ga slikali u svojoj svijesti, što mi je potvrdio i njihov izbornik Lagerbäck. Nije vjerovao da ćemo u tako kratkom roku uspjeti promijeniti mentalno stanje momčadi. Što se tiče Svjetskog prvenstva, protiv Brazila smo odigrali dobru utakmicu, protiv Kameruna odličnu, jedino smo zakazali zadnjih pola sata protiv Meksika. U duši smo se nadali da ćemo proći i mislim da smo napravili solidan posao. Nismo se osramotili, ali je moralo biti bolje. Neki izbornici su momčad pripremali po dvije do četiri godine, a mi tek šest mjeseci. U kvalifikacijama za EP vidi se da momci sve više upijaju ono što od njih tražimo, sve se bolje razumijemo, imaju povjerenje u nas. Protiv Azerbajdžana i Italije igrali smo takozvani visoki presing, vrlo agresivno, za kompletnu viziju je potrebna tehnička, taktička a i fizička snaga za 90 minuta. Protiv Talijana smo pokazali da to možemo 75 minuta...

Kada bismo mi ocjenjivali, jer Niko to ne želi, rekli bismo; Island četvorka, Svjetsko prvenstvo dovoljan, kvalifikcije za EP - odličan. Zato sam ga i pitao koja je najbolja utakmica u njegovu ciklusu, koja je bila najteža, a u kojoj je podbacio?

- Protiv Islanda smo za samo deset dana promijenili naše mentalno stanje, unatoč ogromnom pritisku. No, ako bih izdvojio neke dobre utakmice, onda su to svakako Azerbajdžan i Italija, tu ste mogli vidjeti dominantnu Hrvatsku, koja agresivno igra u oba smjera. Protiv Argentine i Italije smo uzeli “samo jedan bod”, ali je dojam puno bolji. Najteža je bila protiv Bugarske, jer je iza nas bila utakmica protiv Malte, u kojoj smo pobijedili ali smo bili neuvjerljivi i ne naročito dobri. Podbacili smo protiv Švicarske u prvom poluvremenu, zatim i protiv Malte, ali, ako bismo podbacili, jedno je poluvrijeme bilo dobro.

Prije nekoliko dana razgovarao sam s Vahidom Halilhodžićem. Rekao je: “Hrvatska se već kvalificirala na EP, ali, pred Hrvatskom je značajniji, veći cilj, najmanje plasman u polufinale kontinentalnog prvenstva, jer po nogometnoj klasi to je realno”?

- Mi smo, istina, u vrlo komotnoj situaciji, ali Norvežani nas drže za vrat. Moj nogometni odgoj me naučio da najprije obavimo posao protiv Norveške i Italije, a nakon toga ćemo o Parizu.

Koji je najveći dobitak za vašeg izbornikovanja? Subašić, Brozović, Kramarić, Vrsaljko?

- Ne! Sjećate li se sumnji u Ivana Perišića? Ismijavali su moju elementarnu nogometnu zapovijed, da tražim igrače koji igraju u oba smjera. Mi, govorili su, imamo toliko kvalitetne igrače kojima je dovoljna igra u jednom smjeru!? A moderni nogomet to ne podnosi, nogomet je sve brži, agilniji i agresivniji i drago mi je da je Perišić potvrdio sve ono što sam vidio u njemu. On je danas nositelj igre reprezentacije, bio je naš najbolji igrač na SP-u. Tu je i mladi Brozović, za kojega su mnogi pitali - što on radi u reprezentaciji? Imamo Kramarića, Halilovića, ali, imamo i Olića, za kojega mi govore - što će ti taj starac? Subašić je potvrdio da je moderni golman...

Pragmatičan i tvrd

Koji vam je gubitak najteže pao? Odlazak Pletikose, Šimunića, Jelavića, Eduarda ili Vukojevića? I hoće li vam teško pasti odlazak Nike Kranjčara, koji se opasno približio izlaznim vratima?

- Neki momci su se sami oprostili, nitko ih nije istjerao iz reprezentacije. Nije mi bilo jednostavno razdvojiti prijateljstva i poznanstva od profesionalnog pristupa, koji ponekad zna biti surov. Vidio sam da su moji bivši suigrači očekivali neke ‘bonuse’, međutim, u tom smislu sam vrlo pragmatičan i tvrd. Našli smo mlade igrače, što ste vidjeli protiv Argentine, no, Kranjčar i Sammir nisu otpisani. Niko je bio u Kijevu u drugoj momčadi, zatim je u Londonu obolio od upale pluća, bez obzira na sve moje simpatije, nisam mogao...

Imate i rubriku upitnici? Mateo Kovačić igra u lošem klubu, koji sputava njegov razvoj, Lovren je pao u nemilost u Liverpoolu, Halilović ipak igra u drugoj momčadi Barcelone, a Olić, ah Olić, ima tridesetipet?

- Hrvatska nema fond igrača kao Španjolci, Nijemci ili Englezi, operiramo s najviše 40 igrača i moramo ih čuvati. Neki osciliraju, ali imaju moju podršku. Na primjer, Lovren ne igra, ali očekujem da neće podići ruke i predati se. Mora biti jak...

Dinamo je razočaranje

HNS igra utakmicu izvan terena, bore se protiv nekulturnog ponašanja i huliganizma. Odražava li se takva atmosfera i na psihu igrača?

- Ne, iako igrači osuđuju svako iščašeno ponašanje. Radimo svoj posao, tih 90 minuta smo fokusirani na rezultat, iako to nije jednostavno. Vidjeli ste u Milanu, nakon prekida trebalo nam je osam minuta da se vratimo u normalu. Volio bih da se taj problem riješi, da se ne moram nakon svake utakmice ispričavati. Želim da nogomet ostane samo nogomet, i to je jedina stvar koja me za mojeg izborničkog mandata guši...

Je li vas iznenadila visoka pobjeda Salzburga nad Dinamom?

- Naravno da me iznenadila, od Dinama sam očekivao puno više. Ali, to je Božja kazna, godinama smo ismijavali austrijski nogomet, Red Bull, lani Austriju Beč, moramo napokon shvatiti da i oni napreduju. Primjeri su vam Belgija, pa Švicarska, a sada i Austrija, koja vodi u svojoj skupini. Ne smijemo stati u razvoju...