'NE SUMNJAJTE U MORAL IGRAČA DINAMA!' MODRI KAPETAN OTKRIVA: 'Nismo bili protiv smanjenja plaća, nego protiv načina na koji smo to trebali učiniti'

Zašto igrači ne kažu svoju stranu, zašto se ne obrate javnosti, zašto su odbili klupsku ponudu smanjenja ugovora i plaća, kako su se prihvatili naprasni odlazak Nenada Bjelice? Za neke nehumani milijunaši, za druge karakterna škvadra, koja nije dala na sebe... Puno se toga događalo posljednjih mjesec dana u Dinamu.

Arijan Ademi, modri kapetan, odlučio je za Sportske novosti otvoreno ispričati tu svoju i igračku stranu priče, jer na njegovim, kapetanskim leđima, puno se toga lomilo.

No, krenuli smo s lijepim stvarima i čestitkom. Arijan je neki dan postao otac. Kako prolaze prvi dani u novoj ulozi, kako su majka Andrea i sinčić Adrian?

- Hvala na čestitkama. Koristim priliku da se zahvalim svima koji su mi čestitali putem društvenih mreža. Zaista je neponovljiv osjećaj saznanje da ste postali roditelj. Ne znam kako bih opisao i ne znam postoji li nešto na svijetu s čime se može usporediti taj osjećaj. Mama Andrea i Adrian su dobro, još uvijek su u bolnici iz koje bi trebali izaći ovih dana. Nisam previše slavio jer su na snazi posebne mjere, ali bit će prilike - započeo je Ademi.

Svakako, prekrasna vijest na kraju tog jednog turbulentnog, stresnog razdoblja na poslovnom planu.

- Ta vijest bi bila prekrasna i da nije došla u ovo vrijeme. Mislim da se ništa ne može mjeriti s osjećajem sreće i odgovornosti u trenutku kada spoznate da ste postali otac! Sve ostalo postane u sekundi nebitno ili barem manje važno.

No, moramo i o drugim stvarima, pa ajmo redom. Puno se toga događalo u zadnjih mjesec dana oko smanjenja ugovora, svi žele čuti priču iz svlačionice? Zašto je, dakle, došlo do problema između igrača i trenera s jedne i kluba s druge strane oko smanjenja ugovora?

- Najveći problem bio je način na koji je to svlačionici predstavljeno i ishitreno objavljeno prema javnosti bez pregovora. Nismo dobili vrijeme da se dogovorimo. Bilo je sporno što su mjere trebale trajati godinu dana, jer u tom trenutku nismo znali što će biti za tjedan ili mjesec. No, ono što je bio najveći problem za igrače je ta isplata ugovorne rate koja je trebala biti isplaćena prije izbijanja krize. Svaki od nas ima različite ugovore i smatram kako je trebalo više vremena za realizaciju i dogovor. Klub je odlučio da će skratiti mjere na šest mjeseci pod istim uvjetima i tražio odgovor: da ili ne! To je bilo malo prenaglo za igrače i izazvalo je pomutnju i nemir. Nismo rekli “ne” mjerama štednje, nego “ne” takvom modelu.

Povrijeđeni i zbunjeni

Moglo se iz neslužbenih informacija iščitati da su igrači povrijeđeni što klub tako brzo želi smanjiti primanja, iako su baš igrači i trener donijeli klubu veliki dio novca svojim igrama u Europi?

- Nismo mi bili samo povrijeđeni, nego zbunjeni, jer smo čuli da klub dobro stoji, a povrijeđeni smo bili ishitrenom objavom odluke u javnosti. Razočaran sam izostankom zajedništva. Trebali smo biti nikad bliže u svemu ovome, a ne baciti nas javnosti na volej. Trebali smo pomagati onima koji nemaju, a ove stvari rješavati unutar četiri zida kuće kao obitelj. A ne da naš problem čita cijelo naselje, u našem slučaju cijela Hrvatska.

Na kraju je ipak relativno brzo došlo do dogovora?

- Strpljivo smo čekali priliku za dogovore koju smo dobili četiri dana nakon objave odluke kluba. Došli smo u klub Petković, Livaković i ja te sjeli s ljudima iz kluba za isti stol. Tu su počeli pravi pregovori, a sve se to moglo odmah i na početku bez ove predstave. Tome u prilog ide i činjenica da smo se dogovorili za nekoliko dana što potvrđuje da smo bili spremni za mjere štednje.

Na kraju ste se ipak dogovorili, malo ste popustili vi, malo klub? Jeste li na kraju zadovoljni?

- Nije to bilo popuštanje, nego pregovaranje. Pregovori su bili dobri. Klub je u pregovorima prihvatio isplatu prethodnog potraživanja prema igračima, a mi smo prihvatili šestomjesečnu štednju. Moram napomenuti da je klub također izišao ususret pojedinim igračima koji su imali svoje zahtjeve specifične, jer nemamo svi iste ugovore.

No, najteže je u čitavoj priči bilo njemu, Ademiju. S jedne strane kapetan mora biti uz momčad, što je i bio, s druge je klub očekivao njegovu potporu, jer je i klub stao uz njega u najtežim trenucima karijere. Pa onda ti komentari da igrači nisu karakterni, da nisu solidarni... Kako je sve to proživljavao?

Ja sam kapetan

- Znao sam da će se koplje ponajviše prelomiti preko mojih leđa, no znajte da sam ja kapetan momčadi. Pamtim učinjeno mi dobro, ali ne mogu pod teretom zahvalnosti ići kontra savjesti. U suprotnom gubi se smisao dobročinstva. Onaj tko vodi 25 igrača ima i odgovornost prema njima. Ja mogu žrtvovati svoje snove i sebe za klub, jer je klub meni pomogao, ali ne mogu to činiti s igračima. Kao kapetan, odabrao sam zastupati zahtjeve igrača smatrajući da klub neće biti oštećen prihvaćanjem njihovih zahtjeva. Što se tiče prozivanja javnosti igrača da nisu solidarni i nemaju karakter, znajte da u ovih 10 godina koliko sam u Dinamu upravo je ova momčad sudjelovala na najviše humanitarnih akcija. Pa nismo mi nesenzibilni, itekako suosjećamo sa svima pogođenima u ovoj krizi. Karakter smo pokazali u ovih nekoliko sezona kada smo postigli povijesne rezultate i vratili navijače na tribine.

Onda je osjetio potrebu dodati još nešto, što ga je možda i najviše pogodilo.

- Nadalje, ono što mi je osobno teško palo jest prozivka mene po moralnoj osnovi od strane medija, da sam nemoralan s obzirom na to da je klub meni izišao ususret kad sam se suočavao sa svojom osobnom krizom. Ne trebam ponavljati da sam klubu na tome neizmjerno zahvalan, ne trebam niti reći da sam se klubu zahvalio neizmjerno mnogo puta javno, što vam je i poznato, ali i osobno. Odbio sam ponudu iz liga Petice, jer je klub tada izrazio želju da ipak ostanem, a svi znate da je liga Petice bila moj san, ja sam taj san u tom trenutku stavio u drugi plan. Odbio sam još neke ponudu gdje bih ostvarivao trostruka primanja, igrao sam srcem i dušom, ozlijeđen i u bolovima, ali predano, davao sam uvijek 100 posto, igrao sam za klub, za navijače. Puno se tu stvari događalo u jako kratkom vremenu. Neke rečenice su zaista bile odvratne. Takvima i sličnima poručujem da me sude po mojim djelima, po onome što vidite na terenu, a nemojte po pričama iz “pouzdanih izvora”.

U svemu tome, naravno, dogodila se i situacija s odlaskom trenera Bjelice i njegova stožera, što je dodatno “palilo vatru”? Kako je svlačionica prihvatila njegov odlazak?

- Teško smo to prihvatili, ipak smo na čelu s Bjelicom ostvarili velike rezultate. Čuo sam se Bjelicom i zahvalio sam mu na svemu, rekao mu da sam ponosan i sretan sto sam imao priliku raditi s takvim trenerom.

Nismo zlopamtila

Ono što je krasilo momčad dvije godine bila je odlična atmosfera, pozitiva i obiteljski odnosi u svlačionici. Koliko je sve ovo utjecalo na tu pozitivu, je li se ona nepovratno izgubila ili je, naprotiv, to zajedništvo i ojačalo?

- Nismo zlopamtila i bili bismo ludi kad bismo izgubili pozitivu, samo bismo sebi naškodili. Igrači su veliki karakteri i neće dopustiti biti manje od onoga što jesu, samo su sada još i snažniji. Uvjeren sam u to.

A hoće li ovo što se događalo ostaviti neki trag osobnom odnosu s klubom, motivaciji, ulozi kapetana, jesu li sve nesuglasice definitivno prebrisane?

- Trag će ostati samo u smislu naučene lekcije “Tko će brže, taj će sporije”, ali neće ostati trag koji će smetati daljnjem djelovanju. Moja motivacija nema kraja, izdržao sam i gore stvari. I dalje ću davati maksimalnog sebe za Dinamo.

Kakvi su prvi dojmovi o treneru Jovićeviću, što je rekao igračima u prvim obraćanjima?

- Igora znam iz sustava kluba, a njegovi rezultati s juniorima dovoljno govore sami za sebe. Puno komuniciramo i prvi dojmovi su odlični. Vidi se njegov entuzijazam i odanost Dinamu i mislim da će suradnja svakoga dana biti sve bolja. Imamo dovoljno vremena do nastavka prvenstva da on upozna momčad te da momčad upozna njega. Sve će sjesti na svoje mjesto, budite sigurni.

Igrači gladni uspjeha

Ademi je već puno trenera promijenio u Dinamu, ali prvi put je otišao trener u uspješnom razdoblju, koji je imao rezultat i momčad koja ga prati. S te strane će Jovićeviću biti teže, jer će ga se stalno uspoređivati s Bjelicom. Što može Jovićević očekivati od igrača, hoće li imati podršku kao što je imao Bjelica?

- Jovićević može očekivati apsolutnu suradnju i podršku igrača. I nemojte sumnjati u to! Svaki je čovjek originalan i besmisleno je uspoređivati ljude. Mi smo i dalje motivirani postizati uspjehe i rušiti vlastite rekorde. Biti bolji danas u odnosu na jučer. Može li ovaj Dinamo opet biti kvalitetan, europski konkurentan kao što je bio zadnje dvije godine?

- Može. Kad god imate motivirane i karakterne igrače, a da su dobro vođeni, onda sve se može. Ovi igrači nisu zaboravili igrati nogomet zbog karantene, a gladni su uspjeha i dobrih rezultata.

Kakav nogomet možemo očekivati od Arijana Ademija, korona ga je prekinula u odličnoj formi? Kakvi su daljni planovi i karijeri?

- Možete očekivati najbolji nogomet koji od sebe mogu dati. Trenutno su mi planovi da nemam planova, vidjet ćemo što će biti. Imam motiva za nove pothvate s Dinamom.