Nikada u prvoligaškoj povijesti Gorice nije odigrana utakmica po tako hladnom i vjetrovitom vremenu i zaleđenom terenu kao u subotu protiv Šibenika. Nije to bio travnati, već “ledeno-betonski” teren, po kojem je teško bilo i trčati, a kamoli organizirati tečne i precizne akcije, te je brzo postalo jasno da će poneka greška ili situacija u prekidima igre odlučiti pobjednika.Tako je i bilo.

Otišao samo Čabraja

Nakon 20 odigranih utakmica Gorica ima 39 bodova i čvrsto drži treće mjesto sa šest bodova manje od drugoplasiranog Osijeka. Pobijedi li u srijedu u zaostaloj utakmici 9. kola Rijeku, doći će momčad trenera Siniše Oreščanina i na samo tri boda zaostatka.

Kako god, velikogorički brod je na preciznom europskom kursu i nikakvi valovi i bočni udari ne mogu ga skrenuti sa željenog puta. Tamo gdje je stao Valdas Dambrauskas, koji je u zimskoj pauzi otišao na klupu bugarskog prvaka Ludogoreca, nastavio je Siniša Oreščanin. Litavac mu je u nasljeđe ostavio 29 bodova iz 14 dvoboja, a Oreščanin je dodao 10 iz sljedećih šest. Bivši trener bio je na prosjeku od 2,07 bodova po utakmici, dok je sadašnji došao do 1,66.

Nije se mnogo toga promijenilo u igri Gorice dolaskom novog čovjeka na klupu, a osim Marijana Čabraje, koji je prodan u Dinamo, svi igrači i dalje su u klubu i odlasci se više ne očekuju. To je i bila ključna Oreščaninova želja kada je preuzeo Goricu jer je znao da je riječ o sjajnoj generaciji, koja je posložena, uigrana i dovoljno kvalitetna da bi zadržala europsko mjesto. Važna je tu i atmosfera u klubu, odnosno brzo saživljavanje sa svakim tko se uklapa u već prihvaćene “obiteljske” standarde rada i ponašanja. Oreščanin kao mirni i staloženi čovjek i trener s aureolom strpljivog i sistematičnog radnika, kakav je bio i prethodnik mu Dambrauskas, odmah je pridobio simpatije svlačionice, koja ga je prihvatila kao da se znaju oduvijek. Time je zadovoljen prvi preduvjet za uspjeh, a na taktičkom planu popularni Six ostao je vjeran Litavčevom sustavu 4-2-3-1 s jasnom idejom napada i presinga.

On koristi engleske izraze “middle i high pressing”, što bi otprilike značilo presing u sredini terena i na suparničkoj polovici, odnosno želja da se po izgubljenoj lopti ona što prije vrati u posjed. Dominacija i kontrola utakmice njegova je glavna ideja, bez obzira tko bio s druge strane. Najbolji primjer toga bio je dvoboj u Koprivnici, kada je Gorica svih 90 minuta tempom i ritmom lomila domaćine i mogla slaviti i uvjerljivije od 1:0, a da Slaven nije stvorio niti jednu čistu priliku za gol.

Josip Mitrović

ZELJKO PUHOVSKI/CROPIX

Zatvaranje rupa

Ako bi se tražila neka promjena u odnosu na prethodnika, onda je to baš faza obrane. Gorica je ofenzivni pristup često plaćala s dosta naivno primljenih pogodaka, pa je Oreščanin odlučio poraditi na zatvaranju rupa koje su se pojavljivale u šesnaestercu, ali i zoni ispred njega. Pravilno postavljanje igrača i brze i odlučne reakcije u duelima ono su što se traži, a da je napredak vidljiv, najbolje će reći statistika. U nastavku prvenstva u šest utakmica je triput sačuvana čista mreža, dok se pod Dambrauskasom to dogodilo samo jednom. Pritom treba i spomenuti činjenicu da je ozlijeđen prvi vratar Kristijan Kahlina, a njegov zamjenik Ivan Banić brani sve bolje.

Poslije odlaska Čabraje pronašao je Oreščanin i rješenje na lijevom beku u vidu Krešimira Krizmanića, koji je bio odličan protiv Slavena i Šibenika, a kako je za tu poziciju doveden i Cheick Keita, time je nadoknađen jedini otišli igrač. Situacija u velikogoričkom klubu u ovom trenutku je odlična i plasman u europsko natjecanje nitko više i ne dovodi u pitanje. Golemi doseg o kojem će se tek pisati najljepše stranice povijesnih knjiga...