Hajduk je, u ove sezone neviđenom jurišu, potpuno razbio velikog rivala Osijek, “bijeli” su odigrali drugo poluvrijeme na neviđeni način posljednjih godina.
Zaista, momčad Joana Carrilla je igrala tako dobro da su s pravom s tribina u završnici utakmice odjekivali aplauzi i skandiranja, u jednom trenutku ono “šampioni, šampioni”, što se na Poljudu odavno nije čulo.
I odmah su se pobudile ambicije, zavladalo je euforično raspoloženje, stigla je najava i to ne od jednog igrača nego od svih:
- Idemo na Rujevicu po pobjedu!
Bila je to najbolja igra Hajduka u ovom prvenstvu, “bijeli” su doslovno razmontirali osječkog prvoligaša. Ali u prvom dijelu, bez obzira što su domaćini bili bolji, pravih prilika za gol nije bilo. Dapače, Osječani su se trsili, solidno branili i, što je najvažnije, nastojali oduprijeti se izlascima u protunapade. U nastavku su gosti prvi imali priliku (50.), Josip Knežević je bio sam, na dvanaestak metara, šutirao je slabo.
I onda je krenula kanonada Hajduka, Osječani su bili skršeni. Možete zamisliti kako je to bilo kad sam trener gostiju Zoran Zekić kaže da je “najbolji u mojem sastavu bio vratar Marko Malenica”. Statistika kaže da je Hajduk prema Malenici uputio čak 26 udaraca, od te kanonade pet ih je završilo u mreži. Golovi su bili jedan ljepši od drugoga...
Ipak, ključni trenutak se dogodio nakon pogreške Nikole Matasa, njemu je loptu oduzeo Ante Erceg, bila je to kontra kao iz nekog priručnika, Toma Bašić je na inteligentan način, doslovno majstorski prisilio Malenicu na kapitulaciju. Poslije pobjede svi su se trudili, zapravo utrkivali u izjavama kako taj uspjeh poklanjaju svojem predsjedniku Ivanu Kosu. Nikad do sada u povijesti Hajduka nije se dogodilo toliko komplimenata i dobrih želja jednom predsjedniku za njegov rođendan (35.). Očevici kažu da je posebno radostan bio Miroslav Kos, otac predsjednika, sada silom prilika žestoki navijač Hajduka.
Poslije utakmice trener Carrillo, po svojem običaju, nikako nije želio izdvojiti niti jednog pojedinca, govorio je o pobjedi kolektiva. Novinari su odreda u svojim raportima hvalili trenera, to kako je u poluvremenu uveo u igru Tomu Bašića i izvukao indisponiranog Grka Savvasa Gentsogloua, tumačili su da je to bio onaj input, okidač za efikasnu igru Hajduka. Međutim, Carrillo je nastojao zaštititi Gentsogloua, objasnio je da je Grk imao problema pa se plašio da može doći do ozbiljnije ozlijede.
Hajduk za hrvatske prilike ima atomski napad, naravno kad se uzme u obzir efikasnost u proljetnom dijelu prvenstva. Od startne utakmice protiv Splita (1-1) do ove parade golova protiv Osijeka (5-1), strijelci Hajduka postigli su 28 golova, nanizali su pet uzastopnih pobjeda, samo jednom su poraženi (Osijek 1-2), osvojili su 25 bodova na dvanaest utakmica. I što je najbitnije za budućnost, Carrillovi izabranici iz susreta u susret igraju sve bolje.
Ono kad trener Carrillo ponavlja kako ga zanimaju samo pobjede, izgledalo je da Španjolac na taj način želi pokazati svoja stremljenja, tumačio je ono što navijači Hajduka žele čuti. Međutim, njegova momčad je na goropadan način pokazala da Carrillov zahtjev za ofenzivu, naravno uz obaveznu pozornost u igri obrane, dakle inzistiranje na napadačkoj formuli itekako ima temelja. “Bijeli” su stekli samopouzdanje, toliko su nabrijani da Rijeka zaista mora sljedeći jadranski derbi uzeti doslovno kao odlučnu utakmicu u borbi za naslov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....