Posljednji dan priprema, a njegova karizma zrači uokolo Pohorja. Priča o testiranjima, o općoj izobrazbi igrača, nužnoj za uspjeh, priča s entuzijazmom pobjednika. Premda je na početku, premda nitko ne zna kako će Hajduk izgledati i što uopće od njega očekivati, Marijan Pušnik emitira optimizam.

Što je, dakle, dobio od dvotjednih priprema uoči povratka u Split?

- Nećete čuti da su ovo bile najbolje pripreme do sada... Bilo je problema, bilo je vikanja, bilo je pozivanja na red, to neću kriti. Ali već u Austriji se stvorila dobra atmosfera, momci su pjevali u autobusu, dečki nisu to radili zbog PR-a, radili su to iz srca, osjećaja. Dobro se radi, neki mladi na to nisu navikli pa je jasno da im je bilo teško, neki stariji su glavama na odlasku pa im je isto teško. A i meni je onda teško.

Navikli smo već da neke stvari govori javno.

- Mi smo ekipa u stvaranju, očekujem još pet-šest igrača, što je neke uplašilo. Premda ni to nije dobro, jer umjesto da se vesele konkurenciji, oni se boje... Neki misle da su zvijezde, ali to trebaju pokazati na terenu. Imaju mogućnost da se razviju, ali samo uz velik rad.

Prošlo je neko vrijeme, jeste li požalili što se uhvatili ovoga posla?

- Ponekad jesam... - nasmijao se. - Ali gledajte, Hajduk je veliki izazov. Nema mnogo trenera koji bi ovo odbili. Uza sve boljke, može se. Dobrim radom, dijalogom i suradnjom između svih subjekata, može se.

Organizacija je ključna...

- Olimpija i Maribor su u ovome času ispred Hajduka. Na stranu tradicija, strast, ljubav, tu su oni prije. Po svemu drugome, navijačima, odanosti, Hajduk je apsolutni ispred svih. To je tako, pa tko mi god zamjerio... Hajduk mora raditi na akademiji, vidi se nedorečenost, potom suradnja, jer nemoguće je da se trener kadeta, juniora i seniora ne čuju jednom dnevno. To je nemoguće! Ne tražim krivce, ne tvrdim da je netko krivo radio, pa nisam ja došao u klub takve tradicije i imena da bih pametovao.

Nema tu tiki-take

Želite ofenzivni nogomet tvrdeći da je to hajdučki nogomet. Je li to moguće ostvariti s ovom momčadi ili idete glavom kroza zid?

- Može se, bit će riskantno, ali idem glavom kroza zid. To je ono što tražim od igrača. U dalmatinskom mentalitetu nema tiki-take, kruženja simo-tamo, ovdje se igra prema naprijed, ovdje se traži agresija. Ako ćemo neke utakmice izgubiti s tri-četiri komada, Torcida će zamijetiti da su svi ostavili sve na terenu. Kada ćemo voditi 2:0, nećemo ih braniti, već tražiti treći gol. To je moja hajdučka filozofija. Nije alibi, ali za to, doduše, treba vrijeme.

S obzirom na sve, je li vam ovo najveći hazarderski potez karijere, jer od euforije do depresije (čitaj otkaza) malen je put?

- To mi je najbolji potez. Kako god okreneš, to je Hajduk. Nisam puno razmišljao, nisam stavljao nikakve financijske uvjete, samo sam tražio sljedeće: suradnike te bez miješanja u sastavljanje momčadi. O tome odlučujemo sportski direktor i ja. Kada se to dogodi, Marijana više nema u Splitu. Ali ako se pita mene, reći ću vam ovo: ja sam ponio duge rukave. Ako preživim prvih pola godine, dugo ću biti na ovoj klupi. Ima problema, ali ja vjerujem u ovaj projekt - završio je Pušnik.

CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN!