MAMIĆ ZA SN 'Kreće privatizacija Dinama, moja je želja da klub kupe navijači!'

Zdravko Mamić ima veliki cilj: “Moramo što brže napraviti iskorak kad je u pitanju Europa.” S tom rečenicom počeo je razgovor na Dinamovim pripremama u La Mangi.

- Sve ovo što smo dosad postigli, tretirat će se kao nešto sasvim normalno, ne kao nekakav poseban uspjeh.

Tu priču o “cilju svih ciljeva”, iskoraku u Europu, slušamo već godinama, a na kraju uvijek ispadne - ćorak. Kako ste naumili sljedeće sezone izvesti taj europski korak naprijed?

- Kroz rad i najbolju moguću selekciju.

Lako je tako kazati...

- Naravno da je lakše kazati nego ostvariti. Međutim, nema alternative. Imamo otegotne okolnosti u ostvarenju tog cilja. To je manjak konkurencije i rezultatske neizvjesnosti u HNL-u koji bi nas silio na još bolji rad i veća odricanja, veću ozbiljnost. Nadalje, infrastruktura u hrvatskom nogometu iznimno je slaba, posjećenost na tribinama još slabija, a u zadnjih nekoliko godina došlo je do odioznosti politike koja odlučuje o svima nama. Konačno, nije nam bila sklona ni većina medija.

Što mislite da će se promijeniti, koji će vam od tih važnih čimbenika krenuti u prilog?

- Ne vidim ni jedan. A ciljevi su nam sve veći i veći. Iskreno, ni sam ne znam kako ćemo ostvariti taj europski cilj s obzirom na sve što sam nabrojao.

Kad je Dinamo u pitanju, njegove poklonike najviše zanima najavljena privatizacija? Kako stvari stoje po tom pitanju?

- Proces je pokrenut, službenu formu dobit će po našem povratku iz La Mange, na Skupštini kluba u veljači. Odlučili smo se za privatizaciju, tada ćemo taj proces službeno potvrditi te objasniti do detalja.

Zašto privatizacija?

- Treba nam rasterećenje, ne želimo gubiti silnu energiju na razne priče o nečijem privatnom interesu sada kad smo Udruga građana, na rasprave, je li dobro ovo ili ono... To je jedan razlog. Konačno, evidentno je da u HNL-u jedino zagrebački klubovi i Slaven Belupo još nisu privatizirani. Privatizacija je trend u Europi. Drugo, kod nas je privatizacija pokrenuta više silom prilika, jer kronično nedostaje kapitala. Treća stvar je rigorozno provođenje financijskog fair playa. To su tri ključna razloga za privatizaciju Dinama.

Objasnite?

- U ovom obliku funkcioniranja Dinama danas, dakle kao udruge građana, ne smijemo u sljedeće tri godine iskazati veći gubitak od pet milijuna eura. S obzirom da osim transfera praktički nemamo drugih prihoda, postoji opasnost gubitka licence za europska natjecanja. Recimo, ova 2015. bit će kritična, jer smo iznimno mnogo uložili prošle, gotovo ništa nismo prihodovali, rate od transfera ne stižu na vrijeme. Ukoliko je klub dioničko društvo, onda može tri godine biti tri put po 15 milijuna eura u minusu.

Ljude zanima tko će biti vlasnik Dinama?

- To jedino zna Svevišnji.

Što biste vi željeli?

- Želio bih da vlasnici kluba postanu naši navijači! Tržište i sam proces pokazat će kako će se priča odvijati. Privatizacija će ići u četiri, a možda i u pet krugova po Zakonu o sportu. Tu će se vidjeti imaju li ljudi interes za Dinamo. Nadam se da će sve dobro završiti.

Što ako se ne završi dobro?

- Dinamo neće propasti. Proglasit će se neuspjeh privatizacije, pa će klub i dalje funkcionirati kao udruga građana. Ali Dinamu moramo dati šansu. U budućnosti na tržištu teško možemo opstati bez svježeg kapitala! Mi živimo isključivo od prodaje vlastite supstance, odnosno igrača, te kroz igranje u europskim natjecanjima.

Hoćete li vi ostati u klubu nakon privatizacije? Hoćete li vi uložiti svoj kapital?

- Ne znam... Tko zna kakve će poglede, zahtjeve i ideje imati budući vlasnik. Ne opterećujem se s time. Nema dvojbe na ću na ovaj ili onaj način ostati vezan uz nogomet, Dinamo će ostati moja ljubav i smisao života.

Odgovor nije skroz konkretan?

- Već dugo razmišljam kako da se izvučem od operativnog rada u Dinamu. Tjelesno i zdravstveno sam preopterećen, sve mi je teže i teže. Doći će sigurno da redefiniranja mog djelovanja u nogometu i Dinamu. Više sve ovo nema nikakvog smisla za mene i moju obitelj.

Znači, više nećete biti predsjednik Uprave Dinama?

- Povući ću se u korist nove osobe koja ima kapacitete za prvog čovjeka Uprave Dinama. Dao bih sve na svijetu da pronađem predsjednika Uprave koji bi to bolje radio od mene. Tu mislim na čovjeka koji bi bio neovisan o bilo kome.

Drugim riječima, zazivate velike promjene u klubu?

- Dugo sam u klubu, sve ljude poznajem, emotivno sam vezan za njih, poznato je da nisam čovjek koji se lako rastaje s ljudima. To nije dobra osobina. Dinamu treba klasični menadžer kojeg na kraju dana samo zanima rezultat, koji bi donosio poslovne odluke koje se donose u najvećim svjetskim kompanijama, hladnokrvno i racionalno. Dinamu treba Nijemac, pod navodnicima.

Bi li se kod privatizacije mogli skinuti ti navodnici? Može li vlasnik ili glavni menadžer Dinama biti stranac?

- Ima plusova i minusa kad se radi o strancima. Eventualni strani vlasnik neće moći bez domaćih ljudi.

Koliko Dinamo vrijedi, na koliko će biti procijenjen?

- Vidjet ćemo što kaže tržište. Na tome će raditi najveći svjetski i hrvatski revizori.

Trenutačni Dinamov budžet je 30 milijuna eura godišnje. Hoće li u budućnosti biti veći ili manji?

- Ne mogu govoriti u ime novog vlasnika. Mogu kazati samo svoje mišljenje. Dinamo danas troši previše u odnosu na tržišne mogućnosti! Mora smanjiti svoj budžet za pola, dakle na nekih 15 milijuna eura, a mora se više i profesionalnije raditi. Upravo zato sam govorio da Dinamu treba vrhunski menadžer, poslovni menadžer koji bi došao umjesto mene. Isto kao što nam po mentalitetu trebaju “Nijemci” na svim razinama odlučivanja. Od oružara, preko fizioterapeuta, liječnika, ljudi u Radnoj zajednici, sve do trenera. Želim Dinamo kao najsofisticiraniji stroj. Mi smo došli do jedne razine, sad moramo na višu razinu. Godinama smo svojim odlukama limitirani višegodišnjim poznanstvima i emocijama, tome u ozbiljnom biznisu nema mjesta.

Koliko smo shvatili, mnogi koji sada rade u Dinamu, morat će tražiti drugi posao?

- Neće biti mjesta za one ljude, od portira, preko oružara pa sve do vrha, koji ne zadovoljavaju visokim kriterijima. Oni će otpasti, neće ih se moći istolerirati.