Kažu čelnici HNS-a da niste baš neki uzori jer više mislite na materijalno blagostanje koje daju klubovi nego na reprezentaciju i nacionalni naboj. Kako živite s tom “osudom”?
- Osobno teško i ne mislim preko toga tek tako prijeći. Mislim, može mi se reći da igram slabije ili bolje, ali da mi netko predbaci da se ne zalažem za Hrvatsku, to mi je uvreda koju ne dopuštam čelnicima HNS-a.
Mislite na Markovića ili...?
- Pogotovo na njega! Proveo je život u nogometu kao igrač, trener, predsjednik, iskusan je kao malo tko i ne može si dopustiti servirati medijima takve neosnovane ljudske diskvalifikacije! Nije on laik ili razočarani navijač koji će u afektu svašta izreći, pa onda opet navijati jer ga vodi strast i emocija. Marković je čovjek nogometa i taman da tako misli, a bilo bi porazno da je tako, ne može to javno izreći i samo otežavati našu situaciju. Uostalom, nema pravo. Mi kad pobjeđujemo i kad gubimo uvijek dajemo sve što tog trenutka možemo. Znamo mi dobro koliko je svima nama reprezentacija pomogla da napredujemo u karijeri i koliko znači navijačima. Odgovornost prema njima je neupitna, kao što je nedvojbeno da jedva čekamo dolazak na okupljanja, da uživamo igrati za svoju zemlju, ponosno slušati himnu i pjesmu s tribina...
Očito vas je povrijedilo prozivanje za pristup?
- Naravno da me povrijedilo. Zar nije dovoljno da smo u bedu zbog kvalifikacijskog neuspjeha, sada treba da mi netko predbacuje kako mislim na klub i novac, a ne na nacionalnu momčad!? Pa klubovi bi bili najsretniji da ne idemo u reprezentaciju, da se ne ozlijedimo. Nama to ne pada napamet, a kamoli da razmatramo opciju...
Nekad materijalno blagostanje podsvjesno može izazvati opuštanje svih naboja?
- Gledajte, to o novcu se kod nas zna zlurado koristiti kad nas se želi diskreditirati kod navijača. Ljudima u Hrvatskoj nije lako, teško se živi i logično da su osjetljivi kad čitaju priče o milijunima, skupocjenim limuzinama i hedonizmu nogometaša. Kad im to servirate s negativnim konotacijama, pogotovo kad izostane rezultat, jasno je da će ljudi biti ogorčeni. Osim što to nije fer, zlurado je tako navlačiti bijes navijača na igrače. Nisu nogometaši krivi što ljudi imaju sve slabiji standard. Nitko meni, ni drugima, nije poklonio novac, pošteno ga zarađujemo i odrađujemo. Kada igrač zaključi karijeru više nitko ne pita kako mu je, pogotovo onima koji nisu dovoljno zaradili za mirnu egzistenciju.
Turska je bila početak pada, Turska će biti početak kraja ili novog uzleta?
- Svaka je utakmica priča za sebe. Doigravanje je posebna priča, u dvije utakmice unutar četiri dana nema favorita, odlučivat će nijanse i obje će utakmice biti neizvjesnog tijeka. Nisam detaljnije upućen kakvi su bili protekle tri godina, no Turci su već godinama među 10-15 najboljih reprezentacija u Europi i svijetu. Zbog svega šanse dijelim na 50% svakome!
Dirnulo vas je to što vas je Zdravko Mamić opet očešao?
- Prije šest godina me boljelo što mi je priredio, ali sam sve stoički istrpio a da ne reagiram i niti jednom riječju nisam uzvraćao njegovim živopisnim objedama. Sada se opet našao prozivati me i potencirati moju formu jer mu odgovara da se oslobodi prostor nekom njegovom igraču. Tko je on da ocjenjuje tko može igrati li ne. U ovoj je zemlji mnoštvo velikih bivših igrača čija je procjena stručna i vrijedna, a ne mogu doći do riječi i prostora od njega. Kad se tako u Hrvatskoj prihvaća stanje odnosa u kojima nisu bitne stručne vrijednosti nego tko više galami, neka bude kako jest, ali mene neka pusti na miru!
Ne možete poreći da ste emotivno ranjeni?
- Zbog svega što se oko reprezentacije dogodilo, naravno da sam nesretan. Nakon Latvije su se nakupile emocije, u jednom trenutku opet je proletjela misao “a što meni sve to treba, živciranje, ta prozivanja, obezvrjeđivanja, možda je najbolje da više ni ne dolazim”. No, to je trenutak slabosti, brzo prevagne razum i podrška tzv. običnih ljudi iz naroda, onih koji bodre reprezentaciju i zbog kojih si najsretniji što igraš za Vatrene i što se baviš sportom, čistim sportom...
'Moj tata je iskren i pošten čovjek'
Jeste li opterećeni mogućim očevim povratkom u reprezentaciju?
- Više ne, ili mnogo manje nego 2004., dok nisam imao današnji igrački rejting. Otac je prvi vjerovao u mene i mislim da su mu rezultati dali za pravo. Pokazuje se i danas da epilog 2006. nije bio tako tragičan kako se prikazivao.
I brojni naprasni prekidi koji se tumače posljedicom njegova 'veselog stila’ življenja. Kako živite s kontinuiranim prozivkama da vam otac ima problem sklonosti višku čašice?
- Moj otac nikad nije skrivao, kao što drugi to rade, da je zaigrana i druželjubiva duša, koja voli društvo i prijatelje s kojima je cijeli život. Voli s njima i popiti, ali njegov način života ne utječe na njegove radne navike i obveze. Da je tako, ne bi imao rezultate koje ima. Dakako, kad mu netko hoće naći zamjerku, onda će mu predbaciti tu priču i potencirati je. Obiteljske stvari ne volim tretirati u medijima, ali znate, mogu reći da je moj tata iskren i pošten čovjek, tako se i prema drugima ponaša, a neki bi se mogli preispitati jesu li takvi prema njemu.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....