Navigation toggle

NK Maksimir

 NK MAKSIMIR
maksimir - rijeka (18 sati)

Fruk na svog bivšeg trenera: ‘Htjeli smo Hajduk, a i ako izbacimo Rijeku iz Kupa, neće biti premije ni fešte, važniji nam je Tigar‘

‘Naš se Ukrajinac ne može vratiti kući, a Nigerijac je prošao nevjerojatan put da igra za nas‘, kaže trener četvrtoligaša
Piše: Ante BuškulićObjavljeno: 17. rujan 2025. 08:57

Nije tajna, naš je favorit bio Hajduk, a druga želja Rijeka. Dinamo nam je tu, pod nosom, često djeca igraju protiv njih, a Hajdukovi su navijači najzanimljiviji...

Objasnio je tako Zoran Santrač (44), trener nogometaša Maksimira, koji će u srijedu od 18 sati službeno ugostiti Rijeku u 1. kolu Kupa, ali na Rujevici. Zamijenili su domaćinstva jer igralište Maksimira ne zadovoljava sigurnosne uvjete.

- Nemamo dva ulaza, zbog gostujućih navijača. Pa ako je druga opcija bila da ih ugostimo na, recimo, stadionu Hrvatskog dragovoljca, onda nam je bolje otići u Rijeku. Mnogi igrači nikad ne bi imali priliku osjetiti ambijent stadiona poput Rujevice, a nije da bi nam, da igramo kod kuće, došlo tisuće naših navijača...

Pa je i odgovor je li mu žao što nisu mogli igrati na svom terenu logičan slijed razmišljanja:

- Idemo na dan utakmice i vodimo i šest ekipa iz naše škole, na koju nam i jest fokus, da odigraju susrete. Znate, u akademiji imamo 450 djece, borimo se za ulazak u HNL-ove lige.

Maksimir je, inače, na začelju četvrte lige, čiji je službeni naziv Treća NL Centar. U tri kola izgubio je od Vrapča (2:3), Ponikvi (0:1) i zaprešićkog Inkera (0:3). A čime planirate iznenaditi novog Rijekina trenera Victora Sancheza?

- Ha, bit će mu iznenađenje kako smo funkcionalna momčad, ozbiljna, iako utakmice redovito završavamo sa sedam, osam, devet ili deset mladih igrača. Koliko mladih? Mlađih od 21 godine. Prosječna dob igrača mi je 19 godina. To je naš put, s igračima iz naše škole. I iznenadit će se koliko su naši igrači tehnički dobri jer svi su iz Zagreba, a dječaci odavde su tehnički bolji nego iz ostatka Hrvatske jer više treniraju i stalno su na umjetnoj travi, te su bolji nego što će Sanchez očekivati od te razine amatera. A taktički ga iznenaditi sigurno nećemo, to bi bila fantazija...

Pa čime se bave vaši amateri? I koliko često treniraju?

- Svi su srednjoškolci ili studenti, samo jedan radi, i to kao kondicijski trener u jednoj teretani. Treniramo četiri dana tjedno, tijekom priprema i po dvaput dnevno. Uglavnom dobivaju hranarinu, nekoliko njih i stipendije.

A stranci? Imate Nigerijca Mubaraka Isaha Daggasha i Ukrajinca Danila Pšeničnjija.

image

Zoran Santrač

NK MAKSIMIR

- Danilo je krasan dečko, 2007. godište, koji je završio ovdje prošle godine zbog užasa koji traje u njegovoj domovini i igrao je za seniore već lani. Prema HNS-ovim propisima, ne vodi se kao stranac, Ukrajinci su tu iznimka. Majka mu radi ovdje, otac je ostao u Ukrajini, a on dobiva stipendiju kod nas i, kako ima 18 godina, da se vrati kući, bio bi vojni obveznik. Jako teška situacija... A Daggash je nevjerojatna priča. Prije tri-četiri godine išao je na probu u belgijsku prvu ligu, nešto se zakompliciralo i krenuo je natrag u Nigeriju te putem prolazio kroz Zagreb. Čekajući vlak ili zrakoplov upoznao je čovjeka, porazgovarali su i htio mu je pomoći te mu ponudio da ostane u Hrvatskoj. Počeo je igrati u Strmcu, imao neku kombinaciju sa Slavenom Belupom pa je završio kod nas. Ima 21 godinu.

Znači, s 18 godina, ili manje, sam je putovao u Europu i slučajno ostao u Zagrebu?!

- Da, baš je na specifičan način ostao u Hrvatskoj.

Santrač ponosno priča kako klub zadnjih godina vodi momčad na pripreme izvan Zagreba, kako u stožeru ima petoricu pomoćnika, kako već pet godina treniraju s loptama s kojima se igraju utakmice u HNL-u - što je, naglašava, kod nas luksuz - kako njegovi igrači redovito odlaze u više lige i klubove poput Kustošije, Segeste, Ždralova, Dugog Sela... A on je u klubu sedam godina.

- Došao sam kao šef škole, a zadnje sam četiri godine (i) trener prve momčadi. Što je, nažalost, najdulje u ligi, neki su klubovi u tom razdoblju promijenili i po sedam do deset trenera. Ujedno sam i direktor, sportski direktor, ako treba i skupljam dresove... Otkad sam u klubu, s 50 djece u školi došli smo do 450, od tri natjecateljske kategorije do njih 13, od najnižih liga do toga da su naši pioniri prvi u ligi sa sve tri pobjede i gol-razlikom 27:0 te prvi favoriti za ulazak u HNL, a prije sedam godina nismo ni imali momčad pionira. Rudeš, Kustošija i ostali opsjedaju naše dječake, a oni ne žele otići jer i ovdje napreduju.

A vaš nogometni put?

- Iz Našica sam, gdje sam i proveo 30 godina života. S 23 godine postao sam trener, s 28 položio za UEFA A licenciju i kao trener NAŠK-a bio najmlađi u ligi. U Zagreb sam došao 2012., najprije u Kustošiju pa 2018. u Maksimir.

Kroz trenerske ruke prošli su mu i neki današnji asovi. Pa i reprezentativac, najveći nogometaš kojeg su Našice dale, Toni Fruk!

- Da, vidjelo se da će uspjeti, jer bio je posve fokusiran od prve sekunde treninga. Počeo je kao golman, kad sam ga ja vodio bio je desno krilo ili vezni, ali doista je bio jako ozbiljan već kao dijete, drugačiji. I drago mi je da je danas prepoznato da ima jako dobar udarac jer puno smo radili voleje s obje noge. Iz te generacije probili su se i Kuzminski, koji je danas u Cibaliji, te Šubarić, koji je igrao u Sloveniji, sad je u Singapuru. Od devet igrača, petorica su otišla u Akademiju Krpan-Babić, trojica došla do ozbiljne razine, jedan i do hrvatske reprezentacije - ponosno nam priča Santrač i dodaje:

- Inače, taj Mario Šubarić na onoj je fotografiji s Marcom Pašalićem na bušteli jer su igrali u istom amaterskom klubu u Njemačkoj.

image

Marco Pašalić

U Kustošiji je vodio Roka Šimića i Lukasa Kačavendu.

- Darija Šimića dobro poznajem, pa tako i njegove sinove, a s Lukasom sam u kontaktu. Baš smo se nedavno sreli i pričao mi je kako sam im na nekom treningu obećao da ćemo vježbati škarice pa nismo. Eto, toga se sjetio nakon desetak godina, haha!

A hoćemo li se za desetak godina sjećati kako ste feštali nakon pobjede nad Rijekom u Kupu?

- Ma, pobjeđivali smo mi sve u ligi, pa i one koje se "ne smije pobijediti", a to je Karlovac, pa nije bilo ni piva ni tamburaša, niti smo ikoga potjerali kad smo izgubili. Amaterski smo klub koji se ponaša kao profesionalni. Ne, ni ako pobijedimo Rijeku neće biti fešte ni tamburaša. Nema kad ni gdje. Stat ćemo u fast food, klub će nas počastiti, u četvrtak je slobodan dan i u petak trening, za vikend nas čeka Tigar iz Sv. Nedelje, što nam je puno važnija utakmica nego Rijeka. Ako ispadnemo iz lige, manje je novca i zato ne bismo mijenjali pobjedu u Rijeci za prvenstvenu.

U posebnoj sam vježbi vidio koliko je Fruk drugačiji

Podijelio je s nama i jednu anegdotu vezanu uz Fruka.

- Čitao sam neki tekst kako uzgajivači pasa procijene koji je iz legla najpametniji. Poslože ih sve na liniju i bace im lopticu. Oni pojure za njom, ona se odbije od zida i preskoči ih, pa psi jure natrag. Potom ponove isto i koji pas ostane čekati da se loptica odbije, pametniji je od ostalih. To sam odlučio primijeniti na treningu dok smo vježbali voleje. Bacao sam im loptu na desnu nogu, pa preko glave da im dođe na lijevu. Dok nisam u jednoj seriji najavio da im bacam na desnu nogu, a namjerno im bacio preko glave. Jedan je dječak ulovio loptu rukom i rekao "Treneru, pogrešno ste bacili", a Fruk se samo okrenuo i opalio je ljevicom. To je ta razlika, odmah sam rekao asistentu da Toni ima šanse, a ovaj drugi, simpatično dijete, nema. Fruk ima nogometnu inteligenciju i karakter, što je važnije nego visina i snaga. Ma, bio je on i odličan golman, baš zbog nogometne inteligencije, iako je bio visok jedva iznad metra. Vodio sam momčad protiv njegove kad je branio.

08. prosinac 2025 19:40