Bilo je proljeće 2019. Dinamovi kadeti gostovali su na Poljudu, generacija 2003., za koju su mnogi ljudi iz nogometa bili uvjereni da će biti bolja od svih. Martin Baturina predvodio je tu fenomenalnu skupinu talenata, u kojoj su još bili Ivan Šaranić (godinu dana nakon te utakmice imao je ponudu prijeći u Barceloninu La Masiju), Tomislav Duvnjak (kapetan i lider generacije), Bartol Barišić (centarfor koji je zabijao više od dva gola po utakmici), fenomenalni krilni dvojac Vinko Rozić i Viktor Kanižaj...
Sve redom standardni reprezentativci U17. Ante Crnac koji je u transferu teškom 11 milijuna eura otišao u Norwich, te ima 5 golova i 3 asistencije u Championshipu, bio je rezerva. Toliko je moćan bio taj Dinamo. Pogledao sam ga u četiri utakmice u nizu, upisali su četiri pobjede uz gol-razliku 30:2 ili tako nešto. I to zato što im se nije daleko ići punom snagom, bili su nevjerojatno nadmoćni...
I onda je došla utakmica na Poljudu s Hajdukom. Splićani su talentom bili daleko iza Dinamove generacije, samo je jedan Hajdukov igrač imao mjestu u U17 reprezentaciji - Ivan Ćubelić. Tog sam ga dana prvi put uživio vidio na sceni. I oduševio se...
Ćubelić je punih 60 minuta praktički sam dominirao veznim redom i utakmicom. Radio je sve - dominantan u kontroli lopte, u duelu, fenomenalnog pregleda igre, sjajnih rješenja, a pokazao je i bogat repertoar driblinga. Potpuno je nadigrao zvjezdani Dinamov vezni red Baturina - Šaranić - Duvnjak. Dinamo je nakon 60 minuta igre gubio 1:0, a momčad koja je zabijala više od sedam golova po utakmici u tih 60 minuta nije stvorila šansu. Kako je Ćubelić u posljednjih 20 minuta ostao bez snage, tako se Dinamo predvođen Baturinom vratio u život te otišao za Zagreb s rezultatom 1:1.
Međutim, Ćubelić je bio priča svih priča. Neodoljivo je igrom i stasom podsjećao na Aljošu Asanovića iz njegovih mladih dana na Poljudu. Taj mladić jednostavno je morao postati pravi igrač, nemoguće je da sa svim što ima u nogama ne postane...
U sljedećih šest godina gledao sam ga u nekoliko momčadi. Igrao je za Hajduk II, Hajduk, Dugopolje, Solin i Varaždin. Bio je neprepoznatljiv, nije sjena tog raskošnog dječaka koji se poigravao s moćnim Dinamom. U Kup utakmici Varaždina i četvrtoligaša Primorca iz Biograda na Moru nije bio u stanju dobiti duel, ili odigrati točno dodavanje. Da sam ga poznavao, nakon utakmice dao bih mu savjet da se ostavi nogometa.
U lipnju prošle godine sjedio sam s Marijom Carevićem koji je tada vodio Šibenik. "Pokušat ću na Šubićevac dovesti Ćubelića, u Hajduku ionako neće igrati. Znam da se dečko potpuno izgubio, ali bio je nevjerojatan talent, mislim da ga se s dobrim pristupom može oživjeti", pričao mi je Carević.
Nije me baš impresionirala Carevićeva ideja, bio sam uvjeren da je profesionalni nogomet prošlost za Ćubelića. Carević ga potom nije uspio dovesti u Šibenik - nije očito bilo novca ni za tako jeftinog igrača - pa se Ćubelić zaputio u Slaven Belupo. U prvih 8 kola dva puta je ušao u igru, dobio je ukupno 15 minuta.
U 10. kolu Mario Kovačević ga je stavio udarnu postavu baš protiv Hajduka (0:2). Vidio ga je kao radnog veznog, s puno obrambenih zadataka, što je bila bitno drugačija uloga od ‘desetke‘ koju je igrao kao Hajdukov kadet. Dao mu je 88 minuta, bio je iznenađujuće dobar, a posebno smo zapamtili čak 9 uspješnih dugih lopti koje je uputio. Takvu brojku na utakmici mogu ostvariti samo plemeniti igrači.
U sljedećih 14 kola Ćubelić samo jednom nije bio starter, a jednu je utakmicu propustio zbog žutih kartona. Sa svakom utakmicom sve dojmljiviji, da bi najbolju utakmicu odigrao u nedjelju u Varaždinu i to kao zadnji vezni. Tri puta je po stranici Sofascore oduzeo loptu suparniku, četiri puta presjekao dodavanja, čak šest otklonio moguću opasnost pred svojim golom. Samo je je jednom bio predriblan. Naravno, duge lopte ostale su njegov zaštitni znak, u Varaždinu ih je imao pet uspješnih.
Lijepo ga je gledati, vidjeti koliko se trudi i daje, te koliko se podredio momčadi. Nije to "onaj" Ćubelić od prije šest, ili sedam godina, koji je oduševljavao driblinzima, prodorima i golovima, jer sad je u potpuno novoj ulozi, ali polako, lako je moguće da će i golovi doći. Ima samo 21 godinu i dovoljno je mlad da nadoknadi sve što je izgubio u sezonama u kojima se tražio. Trener Kovačević stao je iza njega i pronašao način da ga vrati u život, što mu Ćubelić na terenu vraća sa svakom odigranom minutom. Zanimljivo, Kovačević ga je vodio i u Varaždinu prije dvije i pol godine, ali tada očito još nije bio spreman prihvatiti ulogu koju mu je trener namijenio. Sada je prihvatio.
Ćubelićeva priča samo je još jedan dokaz koliko teški mogu biti nogometni putevi, bez obzira na izvanserijski talent, kojeg je on neupitno posjedao. Nije se Ćubelić predao, bio je uporan i strpljiv i nogomet mu je to vratio. Dobio je trenera kakvog je trebao, jer mladi talent ne može stasati u igrača bez prave i pravilne podrške trenera koji ga vodi. Vidjet ćemo do kud će Ćubelić na koncu dogurati, ali bio bi pravi grijeh da je tako spektakularan talent ostao ugašen...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....