Ono što se proteklih dana pa i tjedana provlačilo neslužbeno kroz eter, u utorak je dobilo i službenu potvrdu. U predvečerje nastavka sezone šibenski prvoligaš dobio je novog vlasnika. Obitelj Jurić svoj većinski udjel dionica HNK Šibenik prodala je Željku Karajici (52), njemačkom Hrvatu koji u svom portfelju ima raznolik krug interesa. Od sportskih, medijskih, producentskih, do organizacije velikih evenata.

U našoj javnosti, međutim, najpoznatiji je i kao promotor i menadžer našeg najpoznatijeg boksača Filipa Hrgovića. Vlasnik je i licence European league of football. Klub je sada u njegovom većinskom vlasništvu pod tvrtkom SEH Fussball Beteiligungs GmbH (dio grupacije SEH Sports & Entertainment Holding). Pregovori o prodaji kluba traju već neko vrijeme, ali su se intenzivirali u zadnjih mjesec i pol dana.

Željko Karajica

MICHAEL SCHWARTZ Dpa Picture-alliance Via Afp

U šibenskim kuloarima se ova priča o prodaji počela kotrljati još prije par mjeseci, od onih kako Marino Jurić traži partnere za dokapitalizaciju pa do prodaje u kompletu. Pa se tako u eteru prvo pojavila priča o Draganu Šolaku, poslovnom čovjeku iz Srbije, vlasniku United Medije i vlasniku premierligaša Southamptona kao potencijalnom novom vlasniku Šibenika. No, odmah nakon toga isplivalo je i ime Željka Karajice.

Iako su se svi koji su bili uključeni u ovu transakciju trudili da pregovori ostanu čvrsto iza zatvorenih vrata, povremeno bi u javnost dospjela informacija kako je “klub prodan”. Bez obzira na trud opet se dogodilo da i iza blindiranih vrata izađu informacije, koje su se u ovom slučaju pokazale točnim i provjerenim. Sada nakon što je transakcija obavljena, klub i službeno prešao u ruke novog vlasnika, šibenska javnost se pita tko je Željko Karajica, koji su mu stvarni interesi i koliko ozbiljno želi zagristi u ovu priču.

Priču koja za hrvatske prilike nije nimalo financijski bezazlena, jer upravljanje HR prvoligašem u najmanjem obliku stoji nekoliko milijuna eura godišnje. Najbolje su to osjetili donedavni vlasnici koji su prije godinu dana ušli u klub i koji su nakon dubinskih analiza počeli nailaziti na kosture iz ormara, čistili financijski nered bivših(prvih) vlasnika iz Kolumbije. No, za razliku od Karajice Jurići su imali barem lakšu situaciju u pogledu rezultatskog aspekta, jer je Hrvatski dragovoljac objektivno ispao iz lige još na jesen 2021. Sada to nije slučaj jer Šibenika na proljeće čeka borba za ostanak, trenutno kaska za rivalima u pogledu neophodnog jačanja igračkog kadra.

Ovaj tajming preuzimanja neposredno pred nastavak prvenstva sigurno nije dobar za novog vlasnika, koji će morati brzo djelovati po tom pitanju. Ali i kvalitetno, jer momčad neophodno treba kvalitete, najmanje trojicu igrača koji će donijeti vrijednost više, koji donose razliku na terenu. A takvi koštaju i nije ih lako pronaći na tržištu u siječnju. No, koliko košta eventualno ispadanje iz elite, puno više od stotinjak i “nešto” tisuća eura koliko bi, da karikiramo, stajala ta pojačanja.
Kako doznajemo,

Željku Karajici novac nije problem, iza njega stoje ozbiljni financijeri i dobro je svjestan u što se upušta. I prije ovih pregovora oko kupnje šibenskog prvoligaša Karajica je kanio u Šibeniku osnovati nogometnu akademiju, izgraditi sportski kompleks za te potrebe, ali u međuvremenu se pojavila ova opcija s kupnjom HNK Šibenik i od toga je odustao.
Realno, Šibenik je potencijalno dobra priča u nekoj budućnosti, stvaranje jednog stabilnog prvoligaša koji će postati prepoznatljiv po svom djelovanju, crpiti igrače velikim dijelom iz svoje škole nogometa, ali i imati mudru, racionalnu sportsku politiku. Danas, sutra na tu se priču može nadovezati i najava o preuređenju stadiona, koja dolazi iz HNS-a i državne politike i sve može postati jedna nogometna idila iz turističkog bisera Jadrana. No, kako je nogomet odavno postao (samo) biznis, svako ulaganje ima i svoj racionalni ishod i pitanje je isplati li se sve to i hoće li zaživjeti. Odnosno, rizik posla se mora ukalkulirati, a novi vlasnik Narančastih to jako dobro zna. Dugo godina je u biznisu, ono što je za ovakav posao dobro, ima veliko i uspješno iskustvo djelovanja u sportskom portfelju.

Osim Šibenika Karajica je vlasnik i austrijskog prvoligaša Austrije Klagenfurt, te Viktorije Berlin, člana 3. njemačke Bundeslige. Austrijance je 2020. godine od kluba sa začelja druge lige doveo do statusa stabilnog člana austrijske nogometne elite, a u Berlinu se jako dobro radi s mlađim uzrastima. Osim toga, njegov brat Tomislav Karajica je suvlasnik košarkaškog kluba Hamburg Towers, koji se natječe u Eurocupu. Sve su to reference koje idu u prilog nekim očekivanjima i procjenama, kako će treći vlasnik šibenskog prvoligaša možda i najdublje i najozbiljnije zagristi u ovu priču.

Od ljudi bliskih Karajici dobili smo uvjeravanja kako novi većinski vlasnik Šibenika ima najbolje i najozbiljnije namjere, ali što je također bitno, ima i financijsku podlogu za ostvariti svoje ciljeve. Ma kakvi oni bili, a za vjerovati je da su ozbiljni i dugoročni.

ŠTO ČEKA NOVOG VLASNIKA: Mora brzo oformiti tim, dovesti sportskog direktora, urediti nogometnu školu...

Što je sada pred novim vlasnikom? Kratkoročno, Željko Karajica mora oformiti svoj tim ljudi koji će raditi na tri glavna pravca; struka, dolazak sportskog direktora, angažiranje neophodnih pojačanja. Potom formiranje ili nadogradnja kancelarija, operative koja će promptno djelovati te hvatanje u koštac s lošom infrastrukturom. Naime, šibenski hibridni travnjak je u lošem stanju i u ovim zimskim mjesecima osim ne odveć dobrog igrališta u Crnici i pomoćnog terena s umjetnom travom na Šubićevcu, momčad nema gdje vježbati.

Dugoročno, ali s rokom početka odmah, novi vlasnik ako iole želi u nekoj budućnosti računati na pravi prihod od prodaje igrača, mora se uz pomoć struke pozabaviti omladinskom školom. Da u tom krucijalnom segmentu nešto ne štima pokazatelj je osim lošijih rezultata juniora kao jedine natjecateljske selekcije u nacionalnoj ligi, i promjena čak tri voditelja škole u zadnjih pola godine. Osječanin Zlatko Stanković koji je na tom mjestu zamijenio domaćeg Ivu Šupu otišao je nakon samo dva mjeseca, a nakon njega došao Hrvoje Matijević.

U općoj percepciji djelovanja u lokalnoj sredini, a Šibenik je uz sve i jedna pomalo specifična sredina po tom pitanju, jako je bitno uključiti u rad kluba domaće kadrove, ponajprije one koji vole grad, klub, ali i koji za to imaju potrebne reference i određeno iskustvo u radu u sportu. Jako je bitno da se HNK Šibenik, kao stari hrvatski nogometni centar, koji je dao veliki broj značajnih igrača u povijesti, etablira prvo u gradu, potom i u državi kao ozbiljan, sređen klub na svim razinama.

Mora se napraviti i iskorak prema odnosu s javnosti, prezentiranju svojih planova, ciljeva, koji su u prethodnom razdoblju bili posve ignorirani.

I da zaključimo, pred novim vlasnikom i njegovim timom je veliki posao, prvi potezi se očekuju odmah. A, sve ostalo će pokazati vrijeme. Kao i glavno pitanje hoće li jedan od ponosa sportskog Šibenika koji je nedavno obilježio 90 godina postojanja, uspjeti stvarno krenuti naprijed sa svojim trećim titularom. I da se za godinu dana ne oglasi nova prodaja kluba, poput “polovnog Punta”, kako je zgodno komentirao netko na društvenim mrežama.