Rijeka je u svom posljednjem ovosezonskom ligaškom gostovanju u Koprivnici stigla do boda. Slaven Belupo, momčad koju vodi Zoran Zekić, time je postala jedina momčad iz donjeg dijela ljestvice koja je, bez iznimke, velikoj četvorci otkinula barem (a bilo ih je i više) dva boda, odnosno, osvojila jedan. Nakon tri uzastopne pobjede nad Farmaceutima, Riječani naprosto nisu imali niti mirnoće u završnici, niti dovoljno raspoloženih pojedinaca na terenu da bi upisali pobjedu i time barem u teoriji zadržali šanse za plasman na treću poziciju.

Brojne rotacije

Trener Rijeke Goran Tomić, očekivano najavama, na teren je poslao kombiniranu momčad uslijed kartoniranih Josipa Drmića i Antona Krešića i ozlijeđenog Harisa Vučkića, pa je Rijeka, u odnosu na utakmicu protiv Hajduka, u svojim redovima imala čak sedam novih igrača na terenu.

U početnu postavu, ali na lijevom beku, a ne na centralnoj stoperskoj poziciji, u igru se vratio kapetan Hrvoje Smolčić, na njegovoj prirodnoj poziciji zaigrao je i Sava Čestić, desnog beka “glumio” je Denis Bušnja, u vezi je od prve minute počeo i Ivan Lepinjica, na lijevom krilu susret je započeo i Prince Ampem, dok su najistureniji bili Matej Vuk i riječka devetka Jorge Obregon.

Nije da ta momčad nema kvalitete, i nije da na trenutke nije pokazala dopadljivu igru uz nekoliko propuštenih izglednih prilika, prije svega Obregona i Vuka, no momčad koja se do prije mjesec dana borila za naslov prvaka jednostavno je morala pokazati više protiv ekipe u kojoj je najbolji igrač ušao u 40. godinu života, Ivan Krstanović.

Bliže se oproštaji

Pri tome nam ne pada napamet obezvrijediti sve što je Krstanović, nekadašnji igrač Rijeke, napravio u svojoj karijeri koja i dalje traje, a visoki napadač sa 118 pogodaka na kontu drži i treće mjesto na vječnoj ljestvici najboljih strijelaca HNL-a. Rijeci je, nakon izgubljene mogućnosti za naslov prvaka, svaka utakmica, koliko god to iz kluba i iz stručnog stožera opovrgavali, ujedno i pripremni susret za finale Kupa na Poljudu gdje će Tomić, baš kao i većina igrača Rijeke, imati priliku stići do prvog trofeja u svojim karijerama.

Goran Tomić ima sada 10-ak dana za mirnu pripremu utakmice sezone

ZELJKO HAJDINJAK Cropix

Nakon idućeg vikenda i oproštaja s Rujevicom u ovoj sezoni, nekolicini igrača bit će to i oproštaj od riječke publike i riječkog dresa. Ako je suditi po utakmici sa Slavenom, riječku struku, koja god ona bude, baš kao i sportskog direktora Roberta Palikuču, čeka jako puno posla kako bi Rijeke i iduće sezone konkurirala za sam vrh hrvatske prvoligaške karavane.

Svaka čast Robertu Muriću na njegove dvije asistencije u susretu protiv Slavena i svemu što je postigao tijekom ove sezone, no ova momčad Rijeke sasvim sigurno nikako nije ista kada se iz nje maknu igrači koji puno više doprinose igri, daju joj ritam, poput Domagoja Pavičića, Lindona Selahija ili Josipa Drmića.

Za dvojicu od ove trojice unutar kadra Rijeka zasad nema dostojne zamjene i to je nešto što se u pripremama za novu sezonu trebalo krenuti tražiti još - jučer.

Obregon je stigao i do svog trećeg pogotka u HNL-u za Rijeku, nakon duže ozljede i činjenice da ove sezone debelo u “sjeni” Josipa Drmića, 25-godišnji kolumbijski napadač pokazao je neke naznake da bi mogao biti prvo rješenje u napadu iduće sezone, baš kao što je pokazao da mu u ovome trenutku itekako fali utakmica i sigurnosti, odnosno, mirnoće u završnici, koja dakako dolazi s njima.

Kako god bilo, Rijeku do finala Kupa čekaju još dvije revijalne utakmice, ona humanitarna protiv najbolje reprezentacije Ukrajine koja je na rasporedu već preksutra, te ona s Hrvatskim dragovoljcem, već odavno drugoligašem, koji je obilježio sezonu Rijeke ove sezone.

Dodatni motiv

Neodlučeni ishod, a posebno poraz kojeg su Bijeli doživjeli u jeku najboljih igara ovog proljeća protiv istog protivnika, trebao bi biti dodatni motiv da Tomićevi puleni “razmontiraju” trenera Dragana Tadića i veliki broj svojih donedavnih suigrača...

Visoka pobjeda na oproštaju od ove sezone obilježene velikim amplitudama sigurno bi bila najbolja moguća pozivnica za one navijače Rijeke koji još uvijek razmišljaju hoće li “potegnuti” do Poljuda u borbi za Rabuzinovo Sunce. Tri boda u pozitivnom ozračju koje bi se time stvorilo “kupilo” bi Tomiću mir uoči tih nekoliko dana koliko ih je ostalo do 26. svibnja i - utakmice sezone.