Kada se izgubi utakmica načinom na koji je Hajduk poražen prošle subote protiv Rijeke, logično se pojavljuju pitanja jesu li momčadi potrebne organizacijske i kadrovske promjene. Jer, Bijeli su u sustavu 3-1-4-2 pokazali niz manjkavosti, prije svega u napadačkoj igri koju su Riječani većim dijelom susreta uspješno neutralizirali.

Prošle jeseni u Rijeci premijerno je Valdas Dambrauskas izašao s tri stopera, ali jadranski derbi nije dobio s takvom formacijom, već promjenom na igru s četvoricom u zadnjoj liniji koju je napravio od 80. minute dvoboja nakon što je Hajduk gubio 1:2 na Rujevici. U prošlosubotnjem derbiju s Rijekom za istom je promjenom ponovno posegnuo u finišu utakmicu kada je uveo Biuka izvadivši pritom iz igre stopera Eleza. Međutim, ovog puta promjena nije urodila plodom, dapače, Rijeka je iz prekida nedugo potom pečatirala pobjedu. Ali, već za sljedeće utakmice jasno je da će i Dambrauskas doći u iskušenje s pitanjem treba li se vratiti na igru s četvoricom u zadnjoj liniji pri čemu bi uslijedile i kadrovske promjene.

Tramezzanijev izbor

Hajduk je u jadranskom derbiju patio u veznom redu, bez Krovinovića izostala je kreativna dimenzija u sredini terena, a uz to je nedostajalo i brzine u bočnim, odnosno, krilnim probojima. Posljednja utakmica koju je Hajduk dobio protiv Rijeke na Poljudu, u svibnju prošle godine, obilježio je povratak Tramezzanija na igru s četvoricom u obrani. Tramezzani je do tog jadranskog derbija također pokušavao odigrati u sustavu 3-5-2, međutim rezultat mu nije bio saveznik. U dva susreta koja su prethodila tom dvoboju s Rijekom isprobavao je Tramezzani rješenja po bočnim pozicijama i nije pronašao pobjednički recept. Zato se u jadranskom derbiju opredijelio za sustav 4-2-3-1 u kojem je Livaja imao ulogu povučenog špica iza Umuta, dok su na krilima bili Kačaniklić i Biuk. Do kraja prvenstva odigrao je Tramezzani s identičnom formacijom i pritom zabilježio pet pobjeda i remi za konačnu četvrtu poziciju.

Mlakar kao džoker

Kadar s kojim trenutno raspolaže Dambrauskas također nudi opciju za sličnu igru, a u toj koncepciji svoje mjesto nalazi i Stipe Biuk. Od dolaska Nikole Kalinića odigrao je Biuk tek 35 minuta u dva susreta u kojima je ulazio s klupe. Na početku proljeća se ozlijedio, već u ranoj fazi utakmice na Šubićevcu morao je izaći s travnjaka zbog udarca u gležanj. Propustio je potom dva dvoboja, a povratkom u kadar sjeo je na klupu. Međutim, kako je utakmica s Rijekom pokazala da momčad treba osvježenja, jasno je da je Biuk jedno od rješenja. Ne i jedino, jer u sustavu 4-2-3-1 gdje za Goricu još uvijek nema Krovinovića, na lijevoj strani Dambrauskas može koristiti i Mlakara. Jer, ne treba zaboraviti da je upravo Mlakar bio džoker s klupe koji je prošle jeseni na Rujevici mijenjao Katića i Hajduku donio pobjedu u dramatičnoj završnici.

U službi rezultata

Gorica je protivnik koji sigurno ne pripada u kategoriju momčadi poput Rijeke, Osijeka i Dinama, ali pritom ipak ne treba gledati trenutačnu formu kao jedino mjerilo vrijednosti. Kup je jedna utakmica u kojoj je motiv obostrano velik, a iznenađenja koja nose takve utakmice u natjecanjima širom Europe samo pozivaju na oprez i respekt. Ali, takav protivnik je ujedno i prigoda koja se pruža Dambrauskasu da vidi koliko momčad može pružiti u napadačkoj formaciji. Jer, sustav može varirati od klasičnih 4-4-2 s dva špica, Kalinićem i Livajom, do 4-2-3-1 gdje bi prvi strijelac HNL imao ulogu povučenog napadača iza klasične devetke. Istina je da takav sustav traži veliki angažman od dvojice zadnjih veznih, primjerice Fossatija i Grgića, ali i za popunu sredine postoji rješenje s formacijom 4-3-3 s uvođenjem još jednog veznog, Vukovića ili Atanasova. U toj opreznijoj varijanti, Livaja dobiva ulogu polušpica zajedno s jednim iz terceta Biuk-Sahiti-Mlakar.

Mnoštvo je opcija koje se nameću, ali u svima je obrana s četiri igrača u zadnjoj liniji temelj. Dva stopera s dva mobilna beka, tako je Dambrauskas i počeo u Hajduku. Zagrebački derbi s Dinamom, utakmicu koja je ocijenjena kao jedna od najzrelijih koju su Bijeli odigrali u mandatu litavskog stručnjaka, odigrali su Splićani u formaciji 4-3-3. U međuvremenu su dobili još jednog stopera (Ferro), zadnjeg veznog (Grgić), desnog beka (Mikanović) i špica (Kalinić), pa se i formacija promijenila shodno dovedenim pojačanjima. Međutim, nema razloga robovati shemama i imenima, Dambrauskas i kompletni kadar primarno su u službi rezultata Hajduka, stoga je logično da se na travnjaku pojave oni za koje trener smatra da mogu ostvariti zadani cilj. Sutra je to polufinale Kupa, u nedjelju pobjeda protiv Istre za nastavak šampionske utrke. Nije s jednim porazom stigao “smak svijeta”, niti je sustav igre “cementiran” da se ne može mijenjati. Preveliki su ulozi u igri da bi se razmišljalo drukčije.