Poraz Rijeke od Hajduka iznimno je teško pao okruženju Rujevice. I kako to obično biva, prvi na udaru je, kao i svugdje, glavni trener. Sukus reakcija svodi se na preispitivanja gdje je Goran Tomić pogriješio, što ne radi dobro, što bi morao. Tipičan folklor u nas, gdje se teško propituju brojni faktori koji utječu na rad prve momčadi, trenera i posljedično na rezultate.

Slabija kvaliteta

Od početka ovog prvenstva bilo je recenzija Rijekine objektivne moći, a koje su nailaze na negativne odjeke. I to kod onih koji smatraju da je klub s Rujevice, nakon što je prije pet godina osvojio naslov, po defaultu klub koji se mora (??) boriti za naslov prvaka. Kad se sagleda igrački kadar kojeg je Rijeka složila do kraja ljetnog prijelaznog roka, odnosno, kad se uzme u obzir tko je napustio prošlosezonski kadar, a na to nadovežete ulaganja konkurencije (prije svih Osijeka i Hajduka), prilično se jednostavno nameće logika da je Rijeka kvalitetom oslabila. To je prva istina Rijekine sezone.

Oni koji stvari gledaju u kontekstu dužine i vrlo komplicirane strukture natjecanja Prve HNL, neće se euforično “zaboraviti” nakon nekih dojmljivih pobjeda (recimo, u Zagrebu s Dinamom ili u Splitu s Hajdukom), kao što neće doživljavati dramatično kada se dogodi poraz s istim suparnicima na Rujevici. Liga je duga, iscrpljujuća, promjene forme su neminovne. Rijeka ima po tržišnim vrijednostima četvrti roster lige i nije slučajno što je nakon svega izvjesno da će ove sezone vjerojatno zaključiti na četvrtom mjestu. Jer, neovisno što je sportski direktor Palikuća, koji je sukreirao taj roster, prozvao Gorana Tomića nakon poraza s Dinamom ističući da nije točno da kadar nije dovoljno moćan (širok) za vrh, upravo je ta činjenica odgovor zašto su Riječani 12 bodova daleko od lidera.

Rijeka je doživjela uvjerljiv poraz od Hajduka

FRANKO COLORI/CROPIX Cropix

U dvoboju s Dinamom, kada su izvrsnih sat vremena i dominaciju, a nakon što su dva trenera ubacila alternative, zamijenili pad i poraz, ogledni je primjerak te Rijekine zbilje. Ona se može bljeskom osporiti, kao kad se deklasira Osijek, ali kroz koju utakmicu shvati se da su Osječani baš ušli u zonu sezonskog slobodnog pada. Nemoćni i da pobijede Istru nakon 2:0. Što znači da Rijeka jest bila puno bolja od Osijeka, ali nije to drugačija momčad u odnosu na faze povezanih poraza, a što je pokazala utakmica s Hajdukom.

Manja ulaganja

Ono što je paradoksalno jest sljedeće - iako su dojmovi okruženja protiv Gorana Tomića, rezultati pokazuju da Rijeka sada, dva kola prije kraja, ima isti broj bodova (61) kao na kraju prošlog prvenstva. Ima već sada i pobjedu više (19-18), više datih golova (čak plus 17) i samo 3 više primljenih. I u Kupu je Rijeka bolja, lani je ispala u polufinalu, a ove sezone je u finalu s Hajdukom. No, problem doživljaja sezone jest što su Hajduk i Osijek puno više uložili u momčad, odnosno, imaju drugačiji pristup. Dok Rijeka prodaje koga može jer joj to nalaže financijska potreba, i Hajduk i Osijek gradili su momčad za napad na titulu. Zato egzaktno bolji učinak (trenutno bliže Dinamu i Osijeku za 12 bodova, a minus 7 na Hajduk) Rijeke ove godine donosi slabiji plasman budući su drugi znatno napredovali (Hajduk) ili održali kvalitetu.

Goran Tomić svakako je imao propusta u svom radu. Predugo mu je trajao disbalans između ofenzivne i defenzive, ali kao da se sada pokazuje da je to možda bio jedini način da se kompenziraju deficiti kadra i sužen izbor pogotovo u obrambenom dijelu. Rijeka je odigrala, s obzirom na okolnosti, solidnu sezonu, a moguća opcija osvajanja Kupa učinila bi je vrlo dobrom. A onda svatko može tumačiti sebi što je želio i zanemariti što je objektivno mogao...

ŠTO DALJE? Tomić i Rijeka su potrošili svoj odnos, najizvjesnijim se danas čini rastanak

Goran Tomić je u Rijeci startao 1. ožujka prošle godine i do sada je odradio 60 utakmica, uz prosjek 1,93 bodova po utakmici. Nešto je slabiji od Bišćana (2,07) u 42 utakmice, te Keka (2,04) u 273 utakmice. Kek je epohalna priča koja će dugo ostati nedodirljiva. Bišćan je osvojio trofej (kup), ali je otišao jer je osjetio da mu se u Rijeci ne vjeruje. I da se želi više od onog što se objektivno može, te da će ti tereti kontinuirano otežavati njegov rad.

Nekako u sličnom tonu čini nam se Tomićeva situacija. Rijeka je u padu od sezone titule (88 bodova) i osvajala je 70, 67, 64 boda za dva druga i dva treća mjesta. Sada je izvjesno četvrto mjesto, ali s vjerojatno prebačajem bodova u odnosu na lani. No, kako se u ljeti očekuje nova velika promjena u kadru, gotovo sigurno opet kvalitetom inferiorniji roster, realno je da bi Tomiću bilo još teže ostvariti iskorak u odnosu na ovu sezonu. Dojam je da je iscrpio svu energiju i da je unatoč formalnom produženju ugovora Rijekinom voljom najizvjesniji - rastanak. Jedina dvojba jest hoće li to biti trijumfalno, s osvojenim Kupom ili uz opor okus poraza na Poljudu. (rm)