Do prije godinu dana Domagoj Bukvić na hrvatskoj je nogometnoj pozornici bio tek još jedan tinejdžer koji se nada ozbiljnoj karijeri, ali za veći dio javnosti potpuna nepoznanica. Kao standardnog lijevog beka u momčadi Osijeka II koja je igrala 3. HNL, prvoj momčadi ga je priključio Rene Poms, kod kojega je Bukvić prva prvoligaška iskustva skupljao s klupe.
To se promijenilo dolaskom Borimira Perkovića, koji je vrlo brzo uvidio da se s Bukvićem više nema što čekati. I sam svojedobno vrhunski ofenzivac, Boro je vidio nogometaša kojemu je prve minute podario 2. travnja 2023. protiv Rijeke. Potom je i protiv Gorice ušao s klupe, a onda je od 15. travnja i susreta s Lokomotivom postao udarno desno krilo Osijeka.
"Da je nogomet pošten, on je do sada već morao imati barem 50 utakmica za Osijek i sada bi vrijedio 10 milijuna eura," rekao je Perković za mladog nogometaša, koji će i kod Stjepana Tomasa i Zorana Zekića ostati neizostavan član udarnih 11. S odličnim osjećajem za igru, nezgodnim driblingom, mekim dodirom i krasnim ubačajem, ovaj je dečko naglo na sebe skrenuo pozornost, a hrvatska javnost, poslovično sklona pretjerivanju u oba smjera, vrlo brzo ga je prozvala ‘osječkim Robbenom‘.
Početak ove sezone bio je kao iz snova, uz dva gola i četiri asistencije Bukvić je bio jedan od najboljih igrača lige i nitko nije previše žalio što Osijek, ponajprije zbog Bukvićevog razvoja, nije angažirao Marca Pašalića. No onda je s padom Osijekove igre nastupio i njegov pad, što za momka koji je nedavno napunio 20 godina nije nikakvo iznenađenje.
Paralelno s time Bukvić je za U21 reprezentaciju u dvije akcije igrao lijevog beka, a u Osijek bi se vraćao neprepoznatljiv. Na sve su se nadovezali i dugotrajni pregovori oko produžetka ugovora, koji još uvijek traju... Sve je to moralo negativno utjecati na njegove izvedbe. Punih šest mjeseci, još od onog derbija s Dinamom na Opus Areni, čekali su Osječani na Bukvića s početka sezone i dočekali ga opet protiv Dinama prošle nedjelje. Ringišpil na kojem je zavrtio Theophilea, a onda majstorski pogodio suprotni kut Nevistićeva gola, dugo će se prepričavati.
Puno mi je značila Zekićeva podrška, razgovori, savjeti... Netko drugi na njegovom mjestu vjerojatno bi davno odustao
- Pogledao sam taj gol jednom, dva puta. Ma, ništa, to je samo ono što sam ja, odnosno što želim biti, uzeti loptu i igrati se nogometa, kao na školskom igralištu - kaže nam Bukvić dok ga podsjećamo na pravo malo nogometno remek-djelo.
Vjeruje da je kriza sada iza njega, ali i iza Osijeka.
- Bilo je dosta teško jer sam prolazio razne faze. Jednostavno, nisam igrao kako se od mene očekuje, ali i kako ja sam od sebe očekujem. Sagledavao sam situaciju iz raznih kutova, nastojeći pronaći uzrok problema i naći rješenje, ali na kraju se sve svelo na to da je problem u meni i da samo s radom i vjerom u sebe to mogu riješiti - veli Bukvić, koji je iznimno zahvalan Zekiću što ga je trpio.
Često smo trenera pitali što će s Bukvićem i do kada će imati njegov kredit, a on je smireno odgovarao: "Čekat ćemo ga!" Uoči Dinama mu je rekao da će opet početi susret, "iako te ni tvoj tata više ne bi stavio u momčad!"
- Da, to mi je rekao, ali ipak me stavio i hvala mu na tome, ali i svemu što je proteklih mjeseci činio sa mnom i za mene. Puno mi je značila njegova podrška, razgovori, savjeti... Netko drugi na njegovom mjestu vjerojatno bi davno odustao - istaknuo je mladi Osijekov ofenzivac, koji se još malo osvrnuo na derbi s Dinamom.
- Puno nas je ljudi otpisalo unaprijed. Vjerojatno s razlogom. No ja sam se uoči svake utakmice nadao da ćete napokon vidjeti pravi Osijek i pravog Bukvića, onakve kakvi i sami želimo biti. Tako sam se nadao i uoči ovog derbija i ne mogu opisati koliko mi je krivo što nismo pobijedili, jer smo izgledali odlično i imali gotovo sve potrebno za pobjedu - kaže Bukvić.
Potom smo se vratili godinu dana unazad.
Naravno da želim produžiti ugovor, ja sam dijete Osijeka i želim ostati ovdje, postići i veliki rezultat
- Par mjeseci ranije igrao sam u trećoj ligi, lijevog beka, nisam imao nikakvu statistiku, nitko nije za mene znao, a onda mi se život promijenio naglavačke. Možda je razlog i to što nikada nisam želio da mi nogomet bude neki veliki pritisak, već sam uvijek nastojao biti čvrsto na zemlji, pa me to možda i nagradilo - razmišlja igrač Osijeka.
Nema odgovor na pitanje je li mu se sve to možda prebrzo dogodilo.
- Ne znam. Tako je, kako je, ovo je sada moj život i sada se moram nositi s tim, odnosno uzeti od njega najbolje što mogu - istaknuo je, pa objasnio kako je od lijevog beka postao lijevo krilo.
- Cijeli život sam bio lijevi bek, no u tjednu uoči Lokomotive trener Perković me stavio na tu poziciju, bio je jako zadovoljan i rekao da ću startati na toj poziciji. I tako je ostalo. Meni to odgovara i to je pozicija na kojoj se vidim, na kojoj se želim razvijati i usavršavati. Puno je još detalja koje moram poboljšati, primjerice biti bolji s desnom nogom, što mi je trenutno u fokusu. Moram istaknuti trenera Perkovića i Ivu Smoju, kojima sam neizmjerno zahvalan za sve što su učinili, a trener Smoje i danas čini, za mene - naglasio je Bukvić, koji je nogometno odrastao u iznimno uspješnoj osječkoj Akademiji Krpan&Babić, da bi s 14 godina prešao u Osijek.
Za kraj je ipak ostalo još jedno pitanje: gdje je zapelo s produžetkom ugovora koji mu s Osijekom ističe u ljeto sljedeće godine, a što se pretvorilo u pravu trakavicu.
- Naravno da želim produžiti ugovor, ja sam dijete Osijeka i želim ostati ovdje, postići i veliki rezultat. Razgovarao sam sa sportskim direktorom, a ljudi koji vode brigu o mojoj karijeri su u stalnom kontaktu sa sportskim direktorom i to je sada sve na njima. Samo čekam da mi jave da je sve dogovoreno i da to riješimo, vjerujem da sve ide u dobrom smjeru - zaključio je igrač, koji vjeruje i da će biti spreman za nedjelju i derbi na Rujevici, jer je u srijedu počeo trenirati nakon odrađenih terapija ozljede lista zadobivene protiv Dinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....