Poslije Hajdukove pobjede na Rujevici, Maksimirom je kružio miris drame. No Jo Nesbø ovdje ipak neće tražiti novu inspiraciju: drama je brzo rasplinuta - u derbiju sezone, Dinamo se odlučno i razigrano obračunao s Osijekom (3-0) i došao na korak do nove titule. Da ju i definitivno dohvati, trebat će mu pobjeda na Šubićevcu u nedjelju, a Osijek je definitivno otpao. Knjiga je spala na dva slova...

Pitanje je, pak, krije li se odgovor u "frižideru" ili ruci Ante Čačića, ili je možda, doista, oboje. No, činjenica je da će negdje u modrim almanasima pisati da je Dinamo na milimetar do naslova, u ključnoj utakmici sezone 2021./22. doveo - Bruno Petković. Osporavani i s razlogom kritizirani napadač, kojeg se čekalo cijelu sezonu, kojem se darovala "desetka", ali uzalud, kojem se poklanjalo i vrijeme i povjerenje, čekajući ga se kao sveti Gral, u Maksimiru je tri kola prije kraja osvanuo kao nominalni napadač, ali je upravo spuštanjem u sredinu i lucidnim rješenjima kreirao konstantnu opasnost po Osječane.

Petković se probudio

Da bi na sve dotad dobro, u 34. minuti primio još jednu loptu malo desno, gotovo kod centra, pa čudesnom loptom izbacio na lijevoj strani Mislava Oršića, koji utrčava i sjajno posprema loptu iza Ivušića za 1-0. Nakon prilično rastrgane, grčevite igre, nakon što je mirisalo na "tešku nulu", u utakmici koja naslov znači, Nenad Bjelica pored linije samo je mogao gledati kako njegova dva "liblinga" rješavaju utakmicu. Za Oršića okej, na njega smo navikli, ali Petko je uskrsnuo baš kontra svog najdražeg trenera, koji ga je "pronašao", i eruptirao ka reprezentaciji i interesu (po)najvećih klubova Europe. Nakon njegova odlaska Petković je venuo, ove sezone i do kraja potonuo, da bi u ključnoj utakmici kritičnog prvenstva izronio i "modre" odveo prema tituli. Slučajno? Igrom, ali i uz dva asista, podsjetio je na staroga sebe. Na Bjeličinog sebe. Na užas Osijeka, Hajduka te, pogotovo njegova bivšeg šefa...

- Zar baš protiv mene? - kao da je zavapio Bjelica, no nije bio jedini...

Petkovićev pas, Oršićev gol i potom, nakon odlične, ali propuštene šanse Miereza glavom - potpuni brodolom. Igor Pajač, koji nije dobro navigirao ovom utakmicom, jer je početkom utakmice propustio svirati igranje rukom za Osijek pred Dinamovim 16-ercem, a onda i dati žuti karton Špikiću nakon što je Ivušiću izbio loptu, u 44. je zasluženo (?) dosudio drugi žuti Čeberku nakon faula nad Špikićem, i tu je priči bio kraj. Tih deset minuta vjerojatno je i prelomilo prvenstvo. Ovoga puta do kraja.

Nošeni navijačima

Činjenica je, međutim, da je Dinamo i dotad, nošen još jednom inspiriranom podrškom raspoloženih Boysa sa "sjevera", sam nosio utakmicu, s inicijativom i gardom: premda se na momente činilo da Osijek može odgovoriti (ponajprije) u sredini terena, i da Bjelica slaže slične konture onoj osječkoj utakmici, to je bilo plaho i preslabo, nekonkretno. Dinamo se otpočetka nametnuo i imao kontrolu, čekajući pobjednički ubod, kojeg je, eto, potpisao tandem Petković-Oršić. Ni prvi, možda ni zadnji puta. No te su dileme ionako za Petkovićevu adresu...

U nastavku očekivana slika: silno raspoloženi Dinamo nanjušio je krv i pametnom igrom krenuo slamati nedovoljno kvalitetnog protivnika - je li Bjelica svojom borbom i prije utakmice potpisao predaju? - što je na naplatu stiglo već u 60., kada je Oršić dao Bočkaju, ovaj odlično ubacio na pet metara, gdje Špikić potvrđuje 2-0, da bi Petković u 81. još jednom odlično zadržao loptu i dao ju za Menala i gol i konačnu potvrdu. Pobjede. Za titulu je, pak, dovoljan još samo jedan korak. Može li ga Dinamo protiv Šibenika i napraviti?