Maksimir je konačno pao! Nije Dinamo, ali jest Lokomotiva, pa je Gorica tek u osmoj uzastopnoj prvoligaškoj sezoni uspjela upisati prvu pobjedu na najvećem zagrebačkom stadionu. Ujedno je to i premijerna pobjeda u novoj sezoni, izborena preokretom u drugom poluvremenu i s tri fantastična pogotka, koja će se dugo pamtiti.
Potez velemajstora
Još od vremena “ogulinskog bombardera” Kristijana Lovrića i njegovih dalekometnih projektila nisu Velikogoričani tako gađali s vanjskih pozicija kao što su uspjeli sada Jurica Pršir i Iker Pozo, dok je završni gol Ante Ercega za konačnih 3:1 u 85. minuti bio čista nogometna poezija. Zarolana lopta pokraj stopera domaćih, a onda vanjski felš u donji lijevi kut potez je velemajstora kojeg treba pokazivati djeci u školama nogometa da vide čemu trebaju stremiti.
Poslije osvojenog boda u uvodna dva kola i na trećem od čak šest uzastopnih gostovanja, za momčad trenera Marija Carevića je ovaj uspjeh od kapitalnog značaja, pogotovo kada je samopouzdanje u pitanju. Gorak okus ostao je bio nakon prvog poluvremena u kojem je vratar gostiju Davor Matijaš neoprezno skrivio kazneni udarac, a realizirao ga Antolić, dok Turopoljci unatoč boljoj igri nisu uspjeli niti do izjednačenja. Odustali nisu i sve im se vratilo u drugom dijelu kada su pogocima u 52. i 56. minuti preokrenuli rezultat.
Prvi gol bila je jednostavna akcija u tri poteza u kojoj je na dubinsku loptu odlično reagirao Žan Trontelj i dao povratnu za Pršira, koji ne čekajući odapinje desnicom s dvadesetak metara i lopta je neuhvatljiva za vratara Posavca. Trontelj je debitirao za Goricu nakon samo nekoliko treninga poslije dugog puta iz ratne Ukrajine, ali odmah se vidjelo da je riječ o kvalitetnom desnom beku. Carević je u prve dvije utakmice poslije odlaska Mikanovića morao na toj poziciji držati ljevaka Čabraju, a to je donosilo malo koristi u napadu, dok je Trontelj odmah pokazao kako može biti izuzetno koristan u oba pravca. Asistencija i pobjeda u debiju za 25-godišnjeg Slovenca je i više nego lijep početak života u nogometnom Turopolju.
Za vodstvo španjolski veznjak Iker Pozo La Rosa iskreirao je sam sebi udarac s otprilike 23 metra, a lopta je odsjela u desnim rašljama. Ne pogađa se to tako često, ali je putokaz da treba pucati, pogotovo ako blok ispred tebe kasni. Pozo se nije bojao pokušati i nagrada je stigla, a i njemu će ovaj gol mnogo značiti.
Iako je njegova uloga više defenzivna s naglaskom na prekidanje suparničkih napada u sredini terena, mogućnost priključenja napadu i realizaciji veliki je dobitak za cijelu momčad. Stoga i ne čudi Carevićevo oduševljenje nakon dvoboja kada je hvalio upravo vezne igrače, ističući njihove tehničke i realizatorske sposobnosti. Očito je da bi Carević želio da Gorica igra dopadljiv nogomet u kojem će kreirati akcije na što raznovrsnije načine, a pokazano protiv Lokomotive vodi prema željenom cilju.
Drukčiji film
I konačno Ante Erceg, koji je u prvom ovosezonskom nastupu podsjetio da 35 na leđima nisu prepreka da ubrzanjem pretrči čuvara kao da ga nema, drugom proda fintu, a ostalima i vrataru se naruga udarcem kojeg bi se malo tko i sjetio da je moguć iz te pozicije. Erceg je propustio dvije startne utakmice s Varaždinom i Hajdukom zbog problema s koljenom, u ovoj je ušao s klupe, ali dovoljno da napravi minijaturu 3. kola lige.
S pogotkom je Erceg prošle zime i debitirao za Velikogoričane, ali poslije toga ostao je bez postignutog gola sve do ovog, pa bi u Gorici željeli vjerovati da će se gledati drugačiji film ove sezone. Brzi igrači poput njega nasušno su potrebni Careviću, koji je i potvrdio da najmanje još jednog takvog i očekuje do kraja prijelaznog roka, ali ako bi Erceg nastavio zabijati, onda bi Gorica mogla biti suparnik kojeg će se svi bojati u nastavku prvenstva...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....