Natjecateljski iskorak Istre 1961 u ovoj sezoni nije se dogodio slučajno. Kad se radi uglavnom improvizatorski na planu selekcije i stručne politike, onda se klubu kao što je pulski događa sistemska neučinkovitost.

To je osnovni razlog što je Istra u protekle četiri sezone s vlasnikom iz Španjolske suvereno držala deveto mjesto i status “vrlo simpatičnog prvoligaša koji se spašava u play-offu ili financijskim nevoljama nekog od prvoligaša”. Prije 20-ak mjeseci ondašnji direktor iz sportskog sektora Deportivo Alavesa, Mikel Gonzalez (sada direktor Athletic Bilbaa) odlučio je nagovoriti na dolazak u Pulu Gonzala Garciju. Naposljetku je Urugvajac, koji od tinejdžerskih godina živi u domovini svojih roditelja, Španjolskoj, gdje je igrao i zasnovao obitelj, prihvatio.

Značajne uloge

Garcia je imao iza sebe malo trenerskog posla, ali značajnog. S “otpisanom” mladom momčadi Twentea uspio je ostvariti ostanak u prvoj nizozemskoj ligi. Kad je vidio da ga Uprava ne slijedi u ideji i podršci, zahvalio je i odstupio, bez obzira što nije imao drugo trenersko rješenje. No, Garcia je time pokazao karakternost, a nekad odličan napadač, koji kao trener voli dati šansu mlađima, pokazao je i ideju igre koja je vrlo bliska španjolskom stilu nogometa.

Mounsef Bakrar

GORAN SEBELIC Cropix

U početku pulske ere Garcia je bio “no name”, a njegova ideja igre s posjedom i niskim začetkom akcije, tretirana je kao neprilična klubu ranga Istre. I, naravno, neprilična starim navikama domaćeg nogometa, po kojima bez “krkana koji jedu žive ljude” nema sreće i uspjeha. Sva sreća da Gonzalo Garcia ima gard i ako ne osjeća podršku, odstupit će, a neće se mijenjati da bi slušao druge i zanemario svoju ideju nogometa.

Tako su, postupno, igrači Istre u stalnom vježbanju automatizama igre, linija kretanja, napredovali i ubrzo pokazivali kako je Garcijina igra posve drugačija od većine u HNL-u.

Argentinski pogodak

Kako kadar nije bio baš primjeren jačoj ambiciji, a Urugvajac kao još nedovoljno iskusan trener (došao s 37) trebao je vremena i da pohvata HNL konce (i folklore), dojam njegova nogometa estetski je bio prepoznat, ali natjecateljski nije bilo iskoraka. Unatoč tomu, brojni su igrači napredovali, a simbolički možemo uokviriti efekte toga rada kroz bundesligaški iskorak Diona Belje. No, razvijao se potencijal i tinejdžera Perkovića, Lisice, ali i iskusnijih igrača kao Galilea, Hujber.

Jedan od onih koji je posebno zanimljiv u tom kontekstu je Argentinac Facundo Caseres, dočekan u Puli kao jedan od putnika vagona Alavesovih nelogičnih izbora, a čiji su prvi mjeseci osnaživali skepsu. No, Garcia ga je tesao, pripremao i u drugom dijelu sezone lansirao kao prvotimca. Caseres ne da je opravdao poziciju startera nego se prometnuo u jednog od najvažnijih igrača Istre. Garcia je uz to odabrao Lovru Majkića, najmlađeg ali po njegovu mišljenju najperspektivnijeg od golmanskih kandidata (Lučić, Collao...). Ova sezona je u svim tim izborima dala za pravo treneru. Za kojeg je jako važan “detalj” bilo priključenje Saše Bjelanovića projektu Istra-Alaves. I on dočekan skepsom, ojačanom i prvim “anonimnim” prinovama, vrlo je brzo pokazao da je Istra napokon u selekciji i praćenju tehničko-taktičkih potreba momčadi, te sinergiji s trenerom, dobila vrlo kvalitetno rješenje. Tim prije što su vlasnici iz Španjolske odlučili prvi puta u pet sezona pružiti autonomiju domaćem SD-u.

Navijački spokoj

Navedene su dobre posljedice osnažene u vrijednosti, primjerice, transferom Maura Perkovića u Dinamo (oko 2 milijuna eura), velikim iskorakom golmana Majkića, etabliranjem Caseresa, ali i brzim napredovanjima novih igrača. Bjelanović je “izmislio” Monsefa Bakrara, osigurao vrlo zahvalne igrače kao Kadušić, protivno većini stavova angažirao je navodno “gotovog” Ercega pa više mladih igrača koji tek moraju iskoračiti. Među njima je bilo i onih koji nisu imali strpljenja ili dovoljno potencijala pa su otišli. Uz potvrdu visoke vrijednosti Ercega, u Garcijinom nogometu među inima su izazvali veliki interes Bakrar, Caseres i Ukrajinac Petrusenko. Potonji u početku također tretiran suvišnim korisnikom malog proračuna Istre, pokazuje se pun pogodak na poziciji koja je prilično deficitarna u ligi.

Ima tu još igrača koji su unutar kadra koji je doprinio najkvalitetnijim rezultatima prvoligaške Istre 1961, pokazali rast vrijednosti. U ljetnom periodu vidjet će se tko će ostati u kadru, ali na tom planu, ako uz Bjelanovića (produžio ugovor) ostane i Garcia (ima ugovor još jednu sezonu), navijači Zeleno-žutih bit će mirniji, znajući da će logična stručna politika ići istim smjerom, moguće i bolje.