Zanimljivu stvarnost žive Dinamov i Hajdukov trener u ovome času. Jednog, Antu Čačića, oni koji su ga do jučer obožavali, danas ga zbog pretrčavanja od Zdravka Mamića ne mogu smisliti, i usprkos pobjedama, mahom tvrde da nije kalibar za Dinamo, dok s druge strane, Ivan Leko, bez obzira na prilično neuvjerljiv početak na Hajdukovoj klupi, biva idoliziran kao simbol početka puta koji bi trebao završiti trijumfalno, s titulom prvaka najkasnije sljedeće sezone. Klasični kontrapunkt.
Dok je početkom sezone i s naše strane proživljavao kritike nakon slabašnog ulaska u sezonu, za mnoge navijače "modrih" Dinamov strateg postao je "don Čačkone", znalac, stručnjak i velikan, pogotovo nakon rušenja Chelseaja na Maksimiru, no putem im je pao u očima svrstavši se u red klupskog antimamićevskog pokreta, što mnogi, izgleda, ne mogu oprostiti, pa je taj isti čovjek u samo mjesec dana postao "ishlapjeli starac bez energije".
Čudesna transformacija vjerne sljedbe, iako je taj Čačić isti kakav je bio i prije pola godine, s istim trenerskim kvalitetama i manama. Istina, preuzeo je usput i ulogu sportskog direktora na kojoj se još uvijek, budimo blagi, traži, međutim, nakon dubioznih priprema i (manjka) pripremnih utakmica, te opet sporijeg starta u proljetni dio sezone, Dinamo ima tri pobjede i dva remija, s time da je u posljednje dvije utakmice (Istra 1961, Varaždin) značajno podigao igračke performanse.
Preobrazba u šampionsku momčad
Pritom je Splićanima odmaknuo osam bodova, a pobjedom u derbiju to će biti plus 11, uz utakmicu manjka.
Čačić u nedjelju, krajem veljače, ima priliku riješiti prvenstvo, ali svejedno proživljava svojevrsni antiklimaks...
Ivan Leko je, pak, dočekan kao "mesija", upravo onaj koji će napokon hajdučkom puku donijeti radost i realnu nadu u osvajanje toliko sanjanog i željenog naslova prvaka. Trenerske su mu reference, bez imalo dvojbe, vrlo jake, izgradio se u inozemstvu, vodio je Club Brugge, u Kini je otišao na visoke financijske kote, i sada, u punoj snazi, kao hajdučki sin, vratio se postati pobjednik.
Zbog svega, teško je osporiti entuzijazam, ali i realne nade, no start je ipak počeo malo drugačije od zamišljenoga: tri pobjede i dva poraza na prvu ne izgledaju predramatično, no uz dva neočekivana posrtaja, Hajduk je dvije utakmice pobijedio uz prilično slabu izvedbu, što je u startu donijelo probleme, koji su došli posljedično i uz promjenu formacije te inzistiranju na igri s tri braniča.
Pa ipak, što je dobro, splitska korida Leki ne okreće palac dolje, već i dalje vjeruje da je upravo on strateg spreman Hajduk preobraziti u šampionsku momčad. Dobra stvar za njega i Hajduk je ta što, s obzirom na igrački rejting i trenerski credo, ima veliki kredit, koji je zasad nemoguće istrošiti...
Riješeno prvenstvo na kraju zime?
Intrigantne su, dakle, pozicije oba trenera uoči ovog velikog derbija na Maksimiru u nedjelju. Jednog se odjednom trude kritizirati, drugog se, pak, ne žele tako brzo odreći i potrošiti. Taj stav prema Leki apsolutno je pozitivan i takav jedino treba biti, jer za implementaciju novih ideja treba vremena, no onaj o Čačiću nevjerojatno je površan i navijački.
I sami smo ga kritizirali, i previše, ili mu ukazivali na neke taktičke i igračke propuste, ali na kraju dana, ako i nije nositelj neke nove energije ili budućnosti, on je čovjek koji hita prema dvostrukoj kruni, a već krajem kalendarske zime može riješiti prvenstvo. To je fakt koji je neporeciv, što god tko mislio o tome.
Baš iz tog rakursa, ovaj derbi nosi sa sobom dodatnu draž - nevoljeni protiv obožavanog, dio je ove nedjeljne priče. Može li derbi promijeniti narativ? Sumnjamo, jedino, možda, kada bi Čačić pobijedio i pritom se poklonio međugorskom bjeguncu, tada bi u dobrom i ostrašćenom dijelu Dinamova puka, možda dobio oprost i povratak prefiksa don.
No to se, znamo, neće dogoditi... Leki, ujedno, derbi može poslužiti da iz prve ruke osjeti Dinamov bilo, i da na licu mjesta vidi može li se i kada će se moći maratonski boriti s "plavima" za titulu. Taj, ključni segment, trebao bi biti primaran, no u hrvatskoj nogometnoj zbilji sam nogomet kao igra nikad nije (bio) dovoljan. Uvijek je tu nešto više. Ovaj trenutak, kontrapunkt dva trenera, najbolji je dokaz toj tezi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....