Priča o povratku Marka Livaje u reprezentativni tabor, nakon što se odlučio povući prije 15 mjeseci, tipična je složena storija Made in Hrvatska. Potonje znači da nogomet, nije samo sportska strana nego da ima i svoje naličje u društvenom i političkom kontekstu. Mala je društvena stvarnost Hrvatske, skučenog prostora i još manje populacije, ali non stop u nekom nemiru, prebrojavanjima, predbacivanjima, sukobljavanjima, podjelama i generiranju svakodnevice pod motom mi-vi. Baš zato što smo mali, a koliko god mnogi mislili da smo veliki doslovno i figurativno, sve te "društvene igre" u Hrvatskoj imaju promptni i glasan odjek. Uslijed toga se ponavljaju i razvlače na istoj matrici beskrajnog dana...
Govorimo li o nogometu, igri na terenu i njenim faktorima utjecaja, slučaj Marka Livaje ima jednostavne okvire. To je po učinku najbolji igrač u HNL-u, koji na svojim leđima nosi teret epohalnih problema Hajduka i osigurava mu da održava barem načelni dignitet jednog od dva (i) povijesno najveća kluba Hrvatske. Da nema Livajinog doprinosa na terenu (u 154 nastupa 84 pogodaka i 41 asistencija) teško bi Hajduk održavao i drugo mjesto, a kamoli prividno sudjelovao u borbi za vrh. U Ligi 10 Splićani su do Livajinog dolaska bilježili samo treća mjesta (5) te četvrto i peto mjesto, s minus 30 i minus 20 u odnosu na prvaka Dinamo. Otkako je Livaja stigao u veljači 2021., rast učinka je u trendu, od četvrtog do dva druga mjesta i lanjsko treće. Od minus 25 stiglo se na minus 7, 10 bodova, a ove sezone i na plus 7 odnosno 5 u odnosu na Modre. Velika je razlika vući takvu momčad kakvu ima Livaja iza sebe, a drugo je tako predvoditi moćniji kadar u Dinamu...
Nedvojbeno jest da takav kvalitetan igrač ima mjesto u rosteru Vatrenih. Njega je izbornik pozvao još 2018., ali ga je uskoro zanemario na 3 godine, iako je Livaja bio u AEK-u jedan od stožernih igrača (147 nastupa, 42 pogotka i 29 asistencija). Izbornik je očito imao druge ideje i izbore za napad, ali nije mogao zanemariti Livajinu igru i što je važno, odjek u Hajdukovom lokalnom i nacionalnom okruženju, kada se razigrao u HNL-u. Unatoč njegovom potencijalu, koji je drugačiji u odnosu na druge napadače Vatrenih (optimalna druga špica i polušpica), unatoč velikom ehu njegovih golova u Hajduku te posljedičnih idolatrija kod navijača, te velikog respekta drugih navijača njegovoj tehničkoj vještini, Zlatko Dalić je u šest i pol godina, odnosno od 2021., Livaju koristio u 17 natjecateljskih utakmica (plus 4 prijateljske) prosječno uz 33-34 minute igre. Bio je starter u 7 navrata, a najduže je na terenu bio protiv Maroka, 65 minuta, u borbi za treće mjesto Mundijala u Kataru. Nakon toga odigrao je samo jednu utakmicu, s Walesom u ožujku 2023.. Tri mjeseca kasnije dogodio se slučaj Rujevica, kada je na treningu pred Final Four reagirao na vrijeđanja gledatelja, da bi četiri mjeseca kasnije objavio da se oprašta od reprezentacije...
Tako je gore spomenuta stvarnost hrvatskog društva, u kojem je svakodnevica vrijeđanja i diskvalificiranja, utjecala na ovaj slučaj. U kojem je Marko Livaja izgubio samo kontrolu, što mu u karijeri nije slučaj nego česta reakcija. Vjerojatno je taj karakterni faktor doprinio da nije bitno više oplodio svoj ogroman igrački talent. Upravo u maloj i podijeljenoj Hrvatskoj njegov značaj za tako snažno praćenu instituciju kao Hajduk učinio je od njega simbolom. Za jedne (navijače Bijelih) kao božanstvo, za druge koji su više ili manje žešći protivnici Hajduka subjekt prema kojem se emitira omraženost svemu što znači.
S obzirom na geopolitičke pripadnosti, i opet zbilju u ovoj zemlji, status Marka Livaje prerastao je nogometno značenje. Povratak reprezentacije u Split i Dalmaciju bio je lakši i opušteniji uz njegovo prisustvo u Vatrenima. I kako je nogomet u Hrvatskoj i alat politike, ne čudi da je njegov oproštaj u listopadu 2023., bio početak vraćanja tenzija na relaciji HNS -Hajdukovo okruženje.
Kao što ne čudi da je kod predsjednika HNS-a prevladao Marijan Kustić političar, pa je potaknuo stvari da bi se Livaja vratio u tabor Vatrenih. Eh sada, što misli o tome izbornik Dalić nije javno još komunicirao, ali možemo se nadati kako je zapravo u pitanju, za njega, ipak dva logična faktora. Prvi da je uz HNS i on doprinio da se nakon Rujevice Livaja udalji od reprezentacije, pa je ovu situaciju prihvatio kao šansu da se isprave sve nelogičnosti tog slučaja za svekoliki interes. I drugi faktor, za kojeg navijamo kao prevladavajući, da je Dalić spoznao da je Livaja ove sezone u odličnoj formi i kao takav da je dobrodošao kandidat za snaženje napadačkog potencijala. Uz prevladavanje jaza koji je nastao Livajinim odmakom, bilo bi bitno da je nogometni faktor ključan razlog ovih diplomatskih aktivnosti koje vode prema njegovom povratku među Vatrene. Nema dvojbe da izbornik takvu odluku nije donio bez da opipa puls senatora reprezentacije, a koji su i prije bili stava da je Livaja igrač dobrodošao. Uvijek ostaje teret kompliciranosti priče oko tog nogometnog majstora, kojoj je doprinio i on sam. No, doima se da je od svih strana koje daju začine ovoj priči, od HNS-a preko izbornika, kluba, javnosti s predrasudama i navijačkim podjelama, slično kao i medijskim taborima, baš Livaja najiskreniji u ponašanjima. Možda je ovo prilika da i on pokaže kako može favorizirati pozitivu oko sebe, a ne davati povode negativizmu. Želja za povratkom može biti taj prvi korak, i pokazatelj da nogomet ostaje najvažniji, koliko god se mnogi trudili da nogometna logika bude sporedna...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....