Još jednom, tko zna po koji put, prvotimci Hajduka "kada je najvažnije sve zaseru", kako je to konstatirao nekadašnji sjajni stoper "bijelih" (nedovoljno cijenjen) Goran Milović, 1. studenoga 2015., poslije poraza od Rijeke na Poljudu s 0:3 u trenutku kad bi pobjeda njegovom klubu donijela četiri boda prednosti u odnosu na Rijeku, a čak pet prema Dinamu. Bilo je to u 14. kolu, tko zna kako bi se dalje razvijala trka za prvaka, ali bi prednost Hajduka bila baš velika.
Ovaj slučaj s neodlučenim rezultatom protiv Istre 1961 ipak nije toliko dramatičan, jer je Dinamo imao velikih sedam bodova prednosti, objektivno vrlo teško dostižnih osim u fantazijama navijača Hajduka, ali s osnovom u paničnim reakcijama u Maksimiru. Na žalost poklonika bijelog dresa, po trezvenoj poruci trenera splitskog kluba Ivana Leke da je "Dinamo za Hajduka druga, viša galaksija". Međutim, to nikako nije značilo da snovi navijačkog korpusa "majstora s mora" nisu imali premda nekakvu mogućnost, ali su sve nade potonule poslije remija s Istrom.
Pa i to da je da su se nade za dostizanje Dinama kao prava fatamorgana, nisu toliko bitne, koliko je u pitanju budućnost Hajduka u sljedećoj sezoni.
"Primiš gol i izgledaš sam sebi lud"
Stoperi Hajduka Ferro i Toni Borevković, ovaj drugi pogotovo, pokopali su sve nade Hajduka. Tu više dileme nema, obrana Hajduka je doslovno katastrofalna, jer momčad koja pretendira na borbu za naslov prvaka nije ni blizu te mogućnosti kada je u stanju primiti čak 39 golova na 28 utakmica. Hajduk je primio više golova od Dinama (25), što je i prirodno, ali i od Osijeka i Istre 1961 (po 31), Slaven Belupa (33), Šibenika (34) i Rijeke (35), s jednakim omjerom kao Varaždin (39), za dlaku manje od Lokomotive(40) i posljednje Gorice (41).
Posebno je defenzivna igra Hajduka užasna, koliko god vam takva ocjena izgledala kao pretjerana, otkako je na kormilo trener Ivan Leko, jer je omjer postignutih i primljenih golova za "bijele" doslovno sramotan (20:20). I koliko god se ta očajna bilanca može natovariti na leđa sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu, toliko je ona problem i trenera čija momčad kako tako proizvodi dosta golova (53), ali koja se pokazala šuplja toliko da se obrana mora potpuno renovirati. I ne samo ta, zadnja defenzivna linija, već se traži rekonstrukcija veznog reda u kojem je suviše prosječnih igrača, dizelaša, sporača, koji obrambene zadatke uglavnom obavljaju na bazi faulova, često nerezonskih.
- Bolno je - rekao je trener Leko. - Možda je bolje da prestanemo analizirati. Gledaš deset utakmica, broj 11 iz Istre ima ista trčanja, iste kretnje, to objasniš na treningu. A onda primiš takav gol i izgledaš sam sebi lud.
Pozitivci Vušković i Prpić
Postavilo se pitanje zašto je Leko čekao s izmjenama posebno u odnosu na kasni angažman Nikole Kalinića (ušao je igru tek u 87. minuti).
- Ne mijenjam kada je dobro. A igra u drugom poluvremenu je bilo baš dobra. Kada vidim da treba mijenjati, pa i u 30. minuti, odmah reagiram, netko ide izletjeti vanka.
Ipak posebni problem su stoperi, tako da su potpuno neočekivano, reklo bi se slučajno, kao pozitivci uskrsnuli Luka Vušković i Dominik Prpić. Svi drugi po svojim igrama prava su razočaranja, uglavnom igrači, koji se u svojim karijerama nisu u niti jednom klubu, uspjeli nametnuti kao standardni, već su se seljakali po posudbama, pa se na Poljudu pokušavaju afirmirati.
Ispada da nema drugog rješenja već nastaviti s improvizacijama, čak je bolje forsirati neiskusne, tako bi uz nastojanje za ubrzano sazrijevanje Prpića i Vuškovića, čak trebalo omogućiti u prvom timu krštenje juniora Matea Jurića Petrašilova. Jer lakše bi se probavilo čak i autogolove tih mladića od serija kikseva preplaćenih došljaka.
Inače, poslije 2:2 protiv Istre nismo dočekali novu mudroliju Mr Footballa, koji se javio nakon 3:2 na Šubićevcu porukom: Never stop fighting, to jest "nikada se ne prestati boriti". Hajduka u srijedu čeka polufinalna utakmica kupa u Koprivnici, tu se lomi ocjena sezone "bijelih". Trener Leko je svjestan koliko je ključan taj rezultat:
- To je situacija kad se igra utakmica u kojoj je plasman u finale baš sve. Dobili smo u Osijeku, gdje je bilo jako naporno, pa i u Šibeniku. Sada nam slijedi gostovanje gdje Hajduk teško pobjeđuje.
I za kraj ipak jednu rečenicu na račun suđenja Ante Čuline. Bez opravdanja su bile žučljive reakcije Ferra i pogotovo Livaje, u odnosu na dodjelu žutog kartona Grgiću, ali ipak start igrača Hajduka nikako nije zaslužio opomenu. Mogao je taj Čulina stišati svoj ego...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....