Rokas Pukštas i Filip Krovinović, tandem korektora vezne linije pod čijom se kontrolom stabilizira defenziva Hajduka. U posljednje četiri utakmice Bijeli nisu primili pogodak, a pritom se ne može reći da je vratar Lučić imao velikih i briljantnih intervencija. Nisu se pritom ni stoperi isticali intervencijama za dugo sjećanje. S druge strane, istina je da je kompletna momčad počela igrati ozbiljnu obranu i da je Leko pritom rotirao igrače na poziciji zadnjeg veznog. Jer, pored Pukštasa koristio je Fossatija i Grgića u paru s Krovinovićem, međutim, u trenutku kada su svi na okupu, Litavac je prvi izbor uz Krovinovića, koji je već dulje vrijeme glavni igrač Bijelih u dubini veznog reda.

Varaždin, Gorica, Dinamo i Lokomotiva, četiri utakmice zaredom, nije kapitulirala obrana Hajduka, a nije tome tako davno da smo defenzivu Bijelih titulirali kao jednu od najlošijih u ligi. U dva susreta, u manje od tjedan dana, primili su čak osam pogodaka pred dva mjeseca. Nestvarno danas zvuči taj podatak zvuči kada su hajdukovci u nizu četiri susreta “clean sheeta”. Sredina terena doima se ključnom u tom preobražaju defenzivne igre, koja je sve više na tragu onoga što je napravio Litavac prije godinu dana s Bijelima.

Valdas Dambrauskas najviše je vjerovao Fossatiju i Grgiću. Talijan je stigao u mandatu Gustafssona nakon što je prethodno odradio posudbu u bijelom dresu na proljeće kod Tramezzanija. Grgić je došao u trenutku kada je Dambrauskas već bio na klupi, u siječnju prošle godine. Litavski trener tražio je dva čvrsta defenzivca u sredini, a pored tog dvojca najčešće je koristio Vukovića, nešto rjeđe Atanasova, koji je po vokaciji ipak ofenzivniji igrač.

Dobro funkcioniraju

U sustavu 4-2-3-1 Dambrauskas je želio dva klasična defenzivca u sredini, bazirajući igru na loptama koje su nerijetko preskakanjem linija tražile Livaju. Fossati je na početku sezone imao problema s ozljedom, Vuković je stoga igrao u tandemu s Grgićem. Međutim, i Grgić je imao problema s ozljedom, pa su na startu sezone austrijski Hrvat i talijanski veznjak rijetko igrali u tandemu. Dolaskom Karoglana, na njegovoj premijeri, zaigrali su Fossati i Krovinović, ali nasljednik Dambrauskasa češće je koristio sustav 4-3-3. Tako je i zaključio svoj mandat, s Grgićem kao središnjim, te Pukštasom i Krovinovićem u ulozi “osmica”. Kako je Leko u siječnju krenuo i putem mijenjao sustav, već je puno puta opisano. Četiri mjeseca nakon inauguracije na klupi Bijelih, ipak je na putu pronalaska dobitne kombinacije...

- Činjenica jest da Pukštas i Krovinović dobro funkcioniraju na poziciji zadnjih veznih - kazao nam je Josip Skoko, nekoć kapetan Bijelih i jedan od igrača koji je postavio najviše kriterije u ulozi korektora vezne linije.

- Za konačnu ocjenu treba pričekati vrijeme koje je uvijek potrebno za uigravanje, međutim, brojke i rezultati govore u prilog tezi da su Pukštas i Krovinović kvalitetan tandem - dodao je Skoko.

VOJKO BASIC Cropix

U proljeće 2009. godine, kada se Hajduk borio za naslov, u sredini su defenzivni blok držali Skoko i Andrić. Dva neprelazna zadnja vezna, koja su obranu učinili maksimalnom sigurnom. Stoperske uloge imali su tog proljeća Pandža i Buljat, koji su sa Skokom i Andrićem u vezi “profesorski” odrađivali posao u nizu od devet uzastopnih pobjeda.

Nije pogriješio

Danas Hajduk nije u takvoj seriji pobjeda, ali paralele se mogu povući. Jer, momčad igra ozbiljnu obranu, a dva korektora imaju najbolju kombinaciju kreativnosti i tjelesne spreme.

- Razmišljajući kao trener, uvijek bih želio imati kreativce u sredini. Igrače koji mogu razigrati momčad, zadržati loptu i ujedno presjeći akcije, odigrati kvalitetnu defenzivu. Pukštas je pokazao da ima veliku moć ponavljanja, da može u kontinuitetu igrati u oba smjera. Vratiti se natrag i biti opasan prema naprijed - rekao je Skoko.

Krovinović bi upravo u ulozi zadnjeg veznog trebao postati “bonus” vrijednost Hajdukove igre. Uz njega se oslobađa nesporni kreativni potencijal kojeg ima Benrahou, a pritom Krovinović ne ostaje bez šanse za šut s distance. Leko je Krovinovića dugo tražio na “desetki”, ali onda je promijenio stav...

- Dobio je šansu na polušpici, ali nakon nekoliko utakmica sam ga vratio dublje u vezni red - objasnio je Leko.

I nije pogriješio, dapače, s tim je potezom momčad dobila stabilnost u sredini. Dobila je odgovornost i kreativnost. Pukštas je igrao na desnom krilu, premda je bilo jasno da litavski Amerikanac nije ofenzivac po boku.

Njegov je forte velika trka i mogućnost dolaska u završnicu iz drugog plana. Nešto poput Pašalića. Zato je i Pukštas puno korisniji u ulozi korektora nego na poziciji krila, koju je ionako privremeno imao dok se oporavljao Sahiti.

- Trenerov je posao kod svakog igrača pronaći ono najbolje. Sakriti mane, a istaknuti prednosti - naglasio je Skoko.

Upravo je to napravio Leko s Krovinovićem i Pukštasom u tandemu korektora. Fossati i Grgić su igrači velikog iskustva, s Dambrauskasom su bili na visokoj razini prošlog proljeća, ali povratkom svih ozlijeđenih, te podizanjem forme Benrahoua, Leko je pronašao novi tandem zadnjih veznih. Povratak Sahitija ponudio je Pukštasu prigodu na zadnjem veznom. Već smo u drugom dijelu susreta protiv Dinama vidjeli koliko može Pukštas na “šestici”, ulozi u kojoj može najviše pružiti.

Neće se uspavati

Trkački maksimalno spreman, a pored sebe ima iskusnog Krovinovića, koji mu može pružiti veliku pomoć u sazrijevanju. Uz to, ima Pukštas i konkurenciju koja ga neće “uspavati”, dapače, s Grgićem i Fossatijem morat će biti “budan” svaki trening, svaku utakmicu. Ali, Pukštasu je to najmanji problem jer litavski je Amerikanac igrač velikih radnih navika. Nesporno, i velika budućnost Hajduka. U dogovoru s klubom propustio je SP U-20 što krajem mjeseca počinje u Argentini, ali zato će s Bijelima skupljati veliku minutažu, otići po trofej i uigravati se na poziciji koja najbolje odgovara njegovim tehničkim i trkačkim kapacitetima.

A tek mu je 18...