Boško Šutalo vratio se iz Atalante dobivši golemu medijsku pozornost, čak veću i od Josipa Drmića na čijim će golovima Dinamo graditi uspjehe u sljedećoj sezoni. Prije tri godine još jači je medijski tretman dobio Stefan Simić, a kako i ne bi kada je stigao iz AC Milana.

- Ostvario mi se san, napokon sam zaigrao za Hajduk - poručio je pri dolasku stoper koji se Bijelima priključio na pripremama u Mariborskom Pohorju.

Simić je imao 24 godine kada je došao među Bijele, platio je pritom Hajduk i odštetu Rossonerima. Sve je upućivalo da su Splićani riješili goruće pitanje, dobili najvažnijeg igrača zadnje linije. Ali, tri godine kasnije Simić je u drugom planu. S obzirom na iskustvo koje je stekao igrajući u Italiji, potom i tri godine u Hajduku, logičnim se postavlja pitanje je li Simić najpodcjenjeniji stoper Bijelih?

Stalno se traži bolji

Prije nepunih devet godina, Simića je iz Genoe za 10 milijuna eura kupio Milan. Da, dobro ste pročitali, u kolovozu 2013. potpisan je veliki transfer. Ali, nije se Simić potvrdio u Milanu na razini koja se očekivala poslije takvog transfera. Usavršavao se uglavnom kroz posudbe u Vareseu, Mouscronu, Crotoneu i Frosinoneu, da bi u konačnici raskinuo s Rossonerima i preselio se na drugu stranu Jadrana. U početku je u Hajduku bio standardan, a onda je uslijedila prva dulja stanka, jer Simić je bez prvenstvene utakmice bio gotovo godinu dana.

Stefan Simić

TOM DUBRAVEC Cropix

Prošlo je više od 11 mjeseci, točno 342 dana između njegove dvije utakmice u HNL-u. S Interom na Poljudu bila je zadnja u mandatu Damira Burića, a potom nije zaigrao kod Igora Tudora i Harija Vukasa. Propustio je 27 prvenstvenih dvoboja da bi se ponovno našao u momčadi potvrdivši u studenome 2020. protiv Belupa da je izuzetno važan igrač prve postave. Bez premca prvi stoper Bijelih, igrač uz kojeg je i Vušković mogao bitno rasti, jer 19-godišnjaku je bilo lakše igrati s iskusnim braničem poput Simića. Tih 11 mjeseci stanke posljedica je trenerskog izbora, ali i ozljede koja se Simiću dogodila pred dvije godine, u lipnju 2020. prije utakmice s Varaždinom. Oporavak od ozljede stopala potrajao dva i pol mjeseca, počeo je u rujnu Simić trenirati, u listopadu odigrao utakmicu Kupa s Graničarom i na novi nastup čekao gotovo do kraja studenoga. Predugo i za mlađeg, neiskusnijeg igrača, a kamoli za tada 25-godišnjaka Simića. Tim više što u pitanju nisu bile teške ozljede, duge operacije i rehabilitacije. Međutim, Simić je kontinuirano imao status igrača koji se treba dokazivati za povratak u prvu postavu. Izborio se kod Paola Tramezzanija za status standardnog stopera, upisao 20 nastupa, a potom je i kod Jensa Gustafssona bio neizostavni član prve postave s 11 od 13 utakmica koliko je Šveđanin vodio Bijele u HNL-u prošle jeseni. S Dambrauskasom je došao također do 11 utakmica, na polovičnom je broju nastupa u prvenstvu kod Litavca. Ali, nepogrešiv je dojam da se uz Simića stalno traži bolji, brži, jači. Koliko je Hajduk bio uspješan u tome?

Stigla šestorica

Hajduk je uz Simića dovodio niz stopera protekle dvije i pol sezone, a pritom je prodao Vuškovića i Ismajlija. Zanimljivo je da su stoperi bili najbolji izvozni produkti Hajduka dvije godine zaredom. Ali s druge strane, stalno su se dovodili novi. Mujakića i Dimitrova angažirali su Bijeli u veljači 2020., zatim Eleza, Katića i Ferra prošle sezone. Pet stopera je u međuvremenu prošlo kroz Poljud, ali na kraju su u kadru ostali samo Elez i Dimitrov koji je prošlo proljeće proveo na posudbi.

Borevković je šesti stoper kojeg su Bijeli doveli otkada je Simić došao na Poljud. Četvrti na posudbi, jer od veljače 2020. samo su Dimitrov i Elez postali punopravni igrači Bijelih.

Po svemu sudeći, ponovno će Simić startati iz drugog plana, ali ima još godinu dana ugovora s Hajdukom, stoga će na Poljudu razmisliti i o budućnosti 27-godišnjeg stopera. Prošlo ljeto bio je zanimljiv na talijanskom tržištu, posebno Sassuolu, a moglo bi biti zanimljivo i ovog mercata sa Stefanom Simićem. Možda je uistinu najpodcjenjeniji stoper Bijelih, ali ono što je sigurno, radni karakter nitko mu ne može osporiti. Šuti, trenira i čeka svoju priliku s 27 u životnom kalendaru.