Nekad se, prije promocije četverokružnog sustava HNL-a, promicala spektakularnost četiri velika derbija unutar sezone. Deset godina kasnije samo se potvrđuje kako spektakularnost (svih) derbija nije diktirana brojem međusobnih utakmica. Ključno je da li ima neizvjesnosti, a nju uglavnom diktiraju kvalitetni odnosi. Treći derbi Dinama i Hajduka, osim uobičajenog stava o “derbi je derbi i nema favorita”, ukazuje i na kvalitativnu razliku dva suparnika. Ona je simbolički definirana procjenama TM-a u dvostrukom vrednijem rosteru Modrih.

Na praktičnoj razini ona se ogleda u dominaciji Dinama u HNL-u, nastupima u Ligi prvaka te brojnijim reprezentativnim kandidatima. Dinamo ima osam bodova više od Hajduka, uz utakmicu manje. Imaju Modri tri pobjede više (16-13), uspješniji napad (55-42) i bolju obranu (20-27). Brojke, u kontinuitetu sezone, osnažuju tezu o Dinamovoj prednosti u ovoj utakmici. U prvom maksimirskom dvoboju bilo je 4:1 za Dinamo, iako je Dambrauskasov Hajduk poveo u prvom dijelu. Ante Čačić, koji teško mijenja sustave, izbore, izmjene, igrao je s 4-2-3-1, bivši trener Bijelih odabrao je 3-5-2. I požalio jer je u pritisku gasa domaćih u nastavku njegov tim doživio raspad.

U Splitu je na klupi Bijelih sjedio Mislav Karoglan i odabrao logičniji 4-2-3-1, čvrstu središnjicu i igru na Livaju, što je rezultiralo i vodstvom od 26. minute. Modri su bili tada u drilu Lige prvaka i taj se napor osjetio u učinku. Hajduk je tada puno “radio” na sredini i držao podalje goste od svog gola. U 59. minuti van su morali zbog umora Fossati, Sahiti i Vuković, tri agresivna i trkački jaka igrača, pa je uz ulazak Grgića, Mlakara i Atanasova nešto izgubljeno u kompaktnosti. Dinamo je izborio kazneni udarac i u 72. minuti izjednačio za konačnih 1:1...

Teret prilagodbe

Pred ovaj dvoboj odnosi su povoljniji za Dinamo. Nemaju teret Europe, svježi su, u iskoraku natjecateljske forme za kriterije HNL-a te uglavnom kompletni. Hajdukova je zbilja drugačija. Imaju brojne izostanke i probleme, neizvjesnost oko najvažnijeg aktera (Livaja), forma im još nije definirana pa onda ni dohvaćena, a imaju i teret prilagodbe posve novom mentalitetu igre koje traži novi trener.

Ivan Leko, za razliku od recimo Dambrauskasa, sustav 3-5-2 s varijacijama (3-4-2-1, 3-4-3) drži bazom svoje trenerske doktrine. Zato će vjerojatno biti uporan u njegovoj primjeni. Sustav s tri braniča, ako nema vrhunsku kvalitetu i uigranost, u načelu je defenzivniji način igre. Kad je suparnik jači, kao u ovom slučaju, i očekuje se da će imati više inicijative, logično je da obrana tri postane obrana s pet braniča u liniji, uz (više) 4-1 u prednjoj liniji nego 3-2. Hajduk će tako morati zatvarati bokove jer Dinamo tamo ima kvalitetu, stoga će vjerojatno Bijeli biti i manje opasni prema naprijed. Svako jače otvaranje defenzivnog bloka Hajduka bila bi velika usluga Dinamu, čiji ofenzivci postaju vrlo opasni u praznim prostorima. Gledajući aktualnost odnosa, onda je Lekina taktička postavka logičan izbor ako se ne bude srljalo prema naprijed. Kao što je to bilo u prvoj utakmici sezone (1:4). Čvrsti blok, držanje kontrole posjeda koliko se može je postavka koja može usporiti Dinamove ritmove i nametanje u igri. Napadački Hajduk će prije biti opasniji u prekidima i preskakanjima igre, nego da pokuša kroz pas igru doći do završnice.

Dinamo je temeljem kvalitete i raspoloživosti igrača, odnosno samopouzdanju naraslom kroz posljednjih nekoliko utakmica, ključan po pitanju utjecaja na odnos snaga na terenu. Budu li u nastupu maksimalnog potencijala, fokusirani i agresivni, a potonje je ključno da se nametnu kao jači suparnik, onda će Dinamu biti jednostavnije do punog plijena. Istina je da Dinamo ima problema na postavljenu obranu, uglavnom zato što im je pas igra tada usporena i kolektivna gradnja akcije (automatizam) manjkava. U derbiju ta razina agresivnosti i višeg ritma ne bi trebala doći u pitanje. Ukoliko pak bude suprotno, onda će to biti usluga Hajduku. To sve govorimo u kontekstu očekivanog pritiska Modrih i nižeg defenzivnog bloka Bijelih. Ako gosti izaberu otvoreniju igru, tada će Dinamovi uzvrati u tranziciji sigurno biti brži i puno opasniji.

Vjera u novi put

Ono što je značajka ovog derbija to je, paradoksalno, da nema jačeg pritiska niti na jednoj strani. Dinamo djeluje dominantan u ligi iako ne igra uvijek tako. Ima veliku prednost i u ovoj utakmici nema imperativa, osim logične visoke motivacije pokazati se pravim u derbiju.

Zbog niza problema u kadru, manjkave forme i sazrelog uvjerenja da se uz novog trenera tek grade temelji, po njegovim nacrtima, za buduće natjecateljske iskorake, izostaje i teret većih aktualnih natjecateljskih očekivanja u derbiju. Dobar nastup, uvjerljivija igra, iskorak nekog novog imena za perspektivu, djeluju čak i značajniji za jačanje vjere u novi put, u odnosu na goli rezultat.