Među navijačima Hajduka već dugo traje iščekivanje superderbija na Poljudu, tako da napetost sve više raste. Premda među pripadnicima "prgave familije" (ovih dana će biti premašena cifra od 125 tisuća članova) vlada silni optimizam, ipak ima i pritajene neizvjesnosti, strahovanja da nešto ne pođe po zlu. Sve mori ona zlokobna presuda Gorana Milovića poslije 15. kola prvenstva 2015./16., to da "svaki put kad nam najviše treba, mi zase**mo".

Prisjetimo se, poučno je. Poslije 14. kola Hajduk je na tablici s 31 bodom vodio ispred Rijeke s 28 i Dinama s 27, tada su "modri" u Parku mladeži izgubili 0-1 od Splita (gol Petra Franjića), pa se Hajduku pružila prilika da pobjedom u jadranskom derbiju poveća svoju prednost na šest bodova u odnosu na Rijeku, odnosno na čak sedam prema Dinamu.

Jok, Riječani su pod vodstvom Matjaža Keka nokautirali svoje domaćine 3-0 (Bezjak, Tomasov, Balaj), pa je momčad Damira Burića izgubila korak i na kraju prvenstva je potonula - Dinamo 85, Rijeka 77, Hajduk tek 61. Od tog kobnog raspleta "bijeli" su u više navrata, "baš kada je najviše trebalo", gubili utakmice, doživljavali prave debakle. Tako je bilo i u prošlom prvenstvu.

ROBERT MATIĆ/HAJDUK.HR

Razlozi takvih padova nalazili su se uglavnom u prosječnom igračkom kadru, nedovoljno kvalitetnom za borbu za naslov do kraja prvenstvenog maratona. Bilo je istine u tim procjenama, ali su uzroci padova još više bili na klupi, u trenerima, koji u tako delikatnim trenucima nisu bili na visini zadatka. Kada je na Opus Areni Marko Livaja ugurao loptu u mrežu za 1-0 i sudario se s vratnicom, bilo je panike među navijačima Hajduka, pitanja je li se ozlijedio, jer je bez "ćaće", kako su ga prozvali, momčad Hajduka nemoćna.

Od kaotične situacije do čarobnog efekta

I tako se sada svi nadaju, pa i vjeruju, da će Marko povesti "bijele" do pobjede. Točno je, Livaja je glavna figura, tu svoju ulogu u ovom prvenstvu dokazuje više nego ikada prije. Međutim, pravi spiritus movens je trener Gennaro Gattuso, koji je privolio Livaju, pa automatski i sve druge igrače, na rad, mukotrpne treninge, koje - tako u svlačionici tumače - ne doživljavaju kao dril, nego kao vrhunski gušt.

Na početku ove sezone momčad Hajduka je pretrpjela težak udarac na europskoj sceni, u prvenstvu je također bila neuvjerljiva (neodlučeni rezultati na gostovanjima u Puli i Kranjčevićevoj), u klubu je vladala kaotična situacija (smjena sportskog direktora Nikole Kalinića, teško financijsko stanje, nemogućnost dovođenja adekvatnih pojačanja) i onda je došao derbi na Maksimiru.

MARIN FRANOV Cropix

- Osvojiti jedan bod bilo bi kao pobjeda - bio je vapaj kritički raspoloženog Ivana Pudara.

Poslije pet kola - Dinamo 13 bodova (gol razlika 13-3), Rijeka 11 (11-1), kao i Hajduk 11 (7-4) - tako da bi jedan bod barem produljio iluziju o mogućnosti pratnje rivala. Pobjeda u Zagrebu imala je čarobno djelovanje i uslijedio je niz: Gorica i Šibenik su ispraćeni s Poljuda s četiri gola, a 0-0 na Rujevici i uspjeh u Koprivnici podebljali su dojam. Ali onda su "bijeli" posrnuli, najprije u Varaždinu, onda protiv Istre 1961, tako da se uoči gostovanja u Osijeku javila sumnja u to može li Hajduk u sljedećih pet kola makar približno ponoviti prethodnu seriju osvajanja 13 bodova.

Odgovor će se dobiti protiv Dinama. Tri boda bi značila novi zalet, "bijeli" bi se u najmanju ruku održali u vodstvu, s jačom energijom bi igrali protiv Gorice, Rijeke i Šibenika.

- Bit ćemo spremni za veliki ispit - rekao je talijanski trener poslije neriješenog rezultata protiv Osijeka. Ajde da vidimo tu spremnost…