"Suljo je moderna prva špica, agresivnan napadač koji ide ravno na vrata, dobar je u zraku i nemilosrdno zabija, pravi ‘killer‘!"
"Da je vješt u driblingu – znamo. Da je brz i da lijevom stranom tutnji poput nagibnoga vlaka – znamo. Da može zavrnuti loptu s boka poput navođenoga projektila – i to znamo."
"On je potpisao sedmogodišnji ugovor za Dinamo i mi smo sretni što smo potpisali jednu od najvećih nada bosanskohercegovačkog nogometa."
"Naši sjajni kadeti potpisali su profesionalni ugovor s modrim klubom! Ovi su mladići dio fantastične generacije Dinama, sigurno jedne od najboljih u novijoj povijesti kluba, koja godinama niže odlične rezultate, osvaja trofeje i domaće i inozemne turnire te pritom ruši sve rekorde..."
Načitali smo se i naslušali samo u zadnjih desetak godina vodopada hvalopsjeva na mlade nade koje su ili niknule podno maksimirskoga Juga, ili su tamo stigle rano, potpisujući petogodišnje, sedmogodišnje, pa čak i desetogodišnje ugovore. Predstavljeni su kao novi heroji, junaci, pa i fakini, ali ili su procjene bile krive, ili su formativne godine i onaj ključni prijelaz iz juniora u seniore uzele danak. I umjesto snopa reflektora, na kraju su završili igrajući za snop bilo čega. Samo da igraju...
Ovu petoricu izdvojili smo nasumično, bez ikakva povoda da nekoga obezvrjeđujemo, već da stavimo u kontekst ponekad groteskno pompozne najave, koje potom ne dobiju validni argument na travnjaku. Primjer cijelog ešalona ovdje, eto, redom čine Sulejman Krpić, Almir Bekić, Goran Zakarić te Davor Lovren i Borna Borovec.
I stoga je svaka ovakva najava potpisa ugovora u Omladinskoj školi praktički tek početak križnoga puta. Do etabliranja u seniorima, pa kasnije i ozbiljnim karijerama dalek je put. A do njega uokolo leže jednom velike, a danas ugašene nade...
Upozoravaju nas, ipak, da Luka Lukanić nije jedan od tih primjera. Oni koji ga dobro znaju tvrde, štoviše, da je njegov potpis jedna od boljih stvari za Dinamo.
- On je kapetan već generacijama, a jednako dobro igra kao "šestica", "osmica" i "desetka". Ima glavu, jako čvrstu, ima ambiciju, ima igru, i dio je Dinamova sustava od šeste godine. Jasno, treba ga se nastaviti tesati, ali on doista spada u grupu onih koji dolaze - priča mi jedan "modri" pouzdanik.
Kada, naravno, vidite da ima 18 godina, a susret s Red Bullom je još svjež, onda se postavlja pitanje zašto takav talent već nije dio prve momčadi, s obzirom da u današnje doba 18-godišnjaci mahom više nisu klinci, već ozbiljni igrači, no u ovom slučaju tvrde da je ovako najbolje:
- Igra juniorsku Ligu prvaka kao kapetan, predvodi svoju generaciju... To je sigurno u ovome času bolje nego da u seniorima sjedi na klupi. Njegovo vrijeme dolazi, a ništa mu nije i neće pobjeći - dodaju nam sugovornici o ovom dečku iz Bistre.
Koji je, dodaju, jako - bistar. Nomen est omen u geografskom obliku. U onom pravom, do uzora mu i imenjaka Modrića velika je planina odricanja i izazova. Ne, nećemo pisati laude, jer puno je groblje onih koje su se pretvorile u epitafe. Luku Lukanića, kažu, samo treba pustiti da radi. I da raste. A vrijeme će ionako dati konačan sud...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....