Dinamo uoči poljudskog derbija ima ozbiljan problem. Ozljeda Stefana Ristovskog dodatno je naglasila asimetriju kvalitete "modrih" linija. Veliki je nesrazmjer između ofenzivnog i defenzivnog segmenta Dinamove momčadi. Taj jaz sve je uočljiviji odlaskom Josipa Šutala. Sasvim je razvidno da trener Sergej Jakirović nema niti približne zamjene za hrvatskog reprezentativca.
Zamisao maksimirskog menadžmenta da će poziciju desnog stopera "pokriti" trojicom potencijalnih kandidata (Boško Šutalo, Maxime Bernauer i Joaquin Sosa) dosad se nije pokazala korisnom. Konačno, valjda postoji razlog zašto na Transfermarktu Josip Šutalo ima veću vrijednost nego sve njegove alternacije zajedno.
Otkako je imenovan trenerom Dinama, Jakirović je vodio momčad u osam ogleda. Od prve je utakmice (protiv Sparte) prisvojio doktrinu svojih prethodnika. Kvartet u posljednjoj liniji Jakirović je posložio od igrača koje je dobio u nasljeđe: Moharrami, Ristovski, Perić, Ljubičić. Spomenuta četvorka tvorila je obranu u većini utakmica. Dakle, na poziciji desnog stopera (i dalje) igra desni bek, a na mjestu lijevog braniča već se udomaćio - zadnji vezni!?
U Maksimiru će lakonski konstatirati: "može Ristovski igrati i središnjeg braniča, a na poziciji lijevog beka i dalje nemamo boljeg od Ljubičića". Spoznaja da Jakirović definira zadnju liniju od igrača koji deficitarne pozicije igraju "iz usluge", još jednom vraća medijsku priču na loše odrađeni prijelazni rok. Angažman Bernauera i Sose za stoperske pozicije, odnosno Mihajličenka za lijevog beka, zasad se može doživjeti kao popunjavanje rostera alibi rješenjima.
Činjenica da Jakirović vjerojatno neće imati na dispoziciji Ristovskog najveći je mogući hendikep za "modre"
Na to ukazuje i Jakirovićeva sumnjičavost u svezi pridošlih igrača. Bernauer je kod aktualnog trenera Dinama debitirao tek u sedmoj utakmici (s Rudešom). Nastupio je i nekoliko dana kasnije protiv Ponikvi. Igrač koji je stigao iz Druge francuske lige očigledno je predviđen za manje zahtjevne utakmice. Urugvajac Sosa prve minute upisao je u Stenjevcu protiv Ponikvi, ali i nadalje ostaje posvemašnja "tabula rasa".
Trebalo bi prelistati požutjele maksimirske almanahe i pronaći podatak: kada je neki igrač Dinama zamijenjen nakon pola sata igre, a da posrijedi nije bila ozljeda? Upravo to se dogodilo u Osijeku. Jakirović je Mihajličenka već u 30. minuti "odstranio iz igre". On je, pak, pri eskalaciji gnjeva, šutnuo bočicu s vodom na izlasku s terena. Pokušaj maksimirskih menadžera da nabave novog lijevog beka u završnici prijelaznog roka nije uspio. Jakirović i Mihajličenko nastavljaju suživot do kraja sezone, odnosno isteka Ukrajinčeva ugovora...
Na problem maksimirske obrambene linije sugestivno ukazuje i statistika: u osam utakmica s aktualnim stožerom Dinamo je primio 11 golova. Jedino u maksimirskom srazu sa Slaven Belupom "modri" su uspjeli sačuvati svoju mrežu. Dinamove vratare Nevistića i Zagorca "bušili" su i "golgeteri" Astane, Rudeša, Ponikvi... Koncepcija Dinamove igre svodi se na "alanfordovsku" strategiju: u svakoj utakmici napad mora zabiti (barem) gol više nego što obrana može primiti.
Činjenica da Jakirović vjerojatno neće imati na dispoziciji Ristovskog, najveći je mogući hendikep za "modre". Upravo je bivši kapetan makedonske reprezentacije bio predodređen za "neutralizaciju" Marka Livaje. Sada će taj delikatni zadatak biti (najvjerojatnije) povjeren kooperativnosti Boška Šutala i Dine Perića. Možemo se prikloniti trenerskoj filozofiji, koja zagovara tezu kako "cijela momčad mora igrati obranu", ali u konačnici, zadnji red jamačno će podnijeti najveći teret (očekivane) Hajdukove ofenzive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....